Umirovljeni pukovnik HV i pričuvni časnik 6. pješačke pukovnije HKOV, dragovoljac Domovinskog rata i posljednji zapovjednik 163. brigade HV Ante Fragić poslao je priopćenje koje prenosimo u cijelosti:
Uoči Dana branitelja još jedna godina bez spomenika. Prolazio sam neki dan preko Pila i prešao preo tragova bivšeg spomenika braniteljima Dubrovnika koji je uklonjen jer se pokvario, kao televizija novije proizvodnje, s malom garancijom koja brzo istekne. Napravljen je bio na način da su se morali plaćati skupocjeni popravci i održavanje i da netko na tome zaradi. Zna se tko je stajao iza toga i bio odgovorni “urednik”. Čekamo novi, ali izgleda i kako su odgovorni koji su bili svojevremeno za Pile sada za novu lokaciju unatoč volji ogromne većine branitelja. Kažu kako treba biti veleban pa ne može stati na Pile, da ne smeta…Strancima valjda? Moje skromno mišljenje, iako ne živim u Dubrovniku, nego u Konavlima, ali sam ga branio, jest kako spomenik ne treba biti veleban nego pametno osmišljen i uklopljen u okolinu i starine Pila, u kamenu, s nedvosmislenom porukom kako je to spomenik braniteljima 1991. i svima koji su dali svoje živote za slobodu Hrvatske. Mišljenja sam kako treba tekst na spomeniku biti preveden na engleski jezik kako bi osim ovih “iz regiona” i svijet razumio o čemu se tu radi. Imam i opasku za avion na Srđu, trebalo bi uz njega napisati tekst koji kaže da nismo imali avion, JNA i ostali prateći razbojnici lako bi došli do Dubrovnika.
U ovo vrijeme obilježavanja dana obrane Dubrovnika žalosti me činjenica koliko se novaca troši na vijence i izaslanstva. Zar nije moguće položiti jedan vijenac za sve, ostali da zapale svijeću, a da se novac troši u dobrotvorne svrhe. Radi se o tisućama eura! Svjestan sam kako se u tom slučaju radi i o manje slika i promociji pojedinaca, ali bilo bi učinkovitije. Živcira me i stavljanje ruke na srce tijekom izvođenja himne jer ona se sluša u stojećem stavu sa spuštenim rukama i ispruženim dlanovima. Neki bi mijenjali i službene vojne pozdrave i boje na zastavi, a Ustav RH je jasan. Ukoliko netko ima nešto protiv njega, zna se kako se mijenja po Zakonu RH.
Za mene je samostalna država Hrvatska nastala u nepovoljnim, ali za to vrijeme najpovoljnijim političkim uvjetima 1990. pod vodstvom i zalaganjem dr Franja Tuđmana i bliskog mu kruga suradnika, uz mnoge, još nerazjašnjene propuste u organizaciji obrane i obranjena u krvavom ratu zahvaljujući dragovoljcima i veteranima Domovinskog rata i potporu velikog dijela hrvatskog naroda i državljana RH. Mnogi političari danas mojih godina u tome nisu sudjelovali, a trebali su. Danas na raznorazne načine svojim djelovanjem i isključivo zbog stranačkih i osobnih interesa uz pomoć i pridruženih im tkz elita potpiruju podjele i izluđuju naše mlade. Činjenica kako je meduza preživjela 650 milijuna godina bez mozga, daje nadu mnogim ljudima….
Treba li pasti nečija krv kao u Srbiji radi političkih interesa? Nadam se kako neće jer smo stvorili prema Ustavu i Zakonu sastavnice domovinske sigurnosti koja to neće dozvoliti.
Što se tiče Thompsonove pjesme Čavoglave i tog glazbenog izričaja meni osobno ta pjesma nije podizala moral kao što je recimo “Ruža hrvatska” od Prljavog kazališta ili “Brothers in arms” od Dire Straitsa jer sam bio i ostao sklon rock muzici.
Napominjem kako sam u Domovinski rat ušao s 20 godina. Imali smo završenu obiteljsku kuću, teškom mukom stvaranom. Koja je zapaljena. Živim i danas u njoj i ostao sam vjeran samo domovini.
