Lepra ili guba je kronična zarazna bolest. Naziva se još i guba te Hansenova bolest. Bolest je prepoznata još u drevnim civilizacijama Kine, Egipta i Indije, a prvi pisani zapis potječe iz 600-te godine prije Krista.

Evo kako su se nosili s njom prije više od 600 godina u Dubrovniku:

Uz kugu i malariju, još je jedno kontagiozno oboljenje koje se češće spominje i nalazi u arhivskim dokumentima u starom Dubrovniku tijekom XV stoljeća. To je oboljenje lepra, koja se prvi put spominje već u dubrovačkom Sta­tutu.

Navodi se da je u Pellinama (od romanskog pellile — mjesto za sušenje koža), koje su izvan grada, zabranjeno boraviti gubavcima. Čitava Europa je bila puna gubavaca; svugdje se otvaraju leprozariji.

U Dubrovniku leprozarij je otvoren 1272. g. Leprozariji služe isključivo za izolaciju gubavca i u njima se ne provodi nikakvo liječenje. Naprosto se lepra smatra neizlječivom bolešću. Leprozni su bolesnici imali svoj azil, zapravo određeno mjesto za življene i stanovanje, u kojem leprozni bolesnici nisu bili strogo izolirani, a također su imali i svoga starješinu. Najčešće je to bila samo jedna kuća, u kojoj je boravilo po desetak, dvadesetak oboljelih.  Izgleda da je 1413. godine u gradu bilo mnogo leproznih bolesnika.

Naime, na današnji dan, 17. rujna 1413. godine, vlada je donijela zaključak prema kojem je riješeno da se »svi leprozni, kojih ima mnogo, protjeraju iz grada. Gradoplov