Nijaz Batlak, čovjek koji se koristio pseudonimom Mate Šarlija Daidža, rođen je na Zvekovici 15.ožujka 1929. Deklarirao se kao Hrvat islamske vjeroispovijesti, a 1945. bio pripadnik vojnih formacija NDH.

Pred njegovim očima, partizani su mu mučili oca, potkovali ga i bacili u jamu. Daidža je bio i zatočenik kakanjskog runika, zloglasnog partizanskog logora. Nakon bijega iz Jugoslavije, u Španjolskoj završava vojnu akademiju, pa seli u Sjedinjene Američke Države. U Americi upoznaje dr Franju Tuđmana i izjavljuje kako vjeruje u njegovu ideju pomirbe svih Hrvata. Muslimane u Bosni upozoravao je na to što će se dogoditi, odvraćao ih od jugoslavenstva i pribojavao se i protivio hrvatsko-muslimanskom sukobu.

Daidža stiže u Hrvatsku 1991. Imenovan je prvim zapovjednikom Južnog bojišta, Dubrovčanima postaje poznat zbog djelovanja u Čepikućama. Početkom napada neprijatelja na hrvatski jug, biva promaknut u brigadira HV.

Osnovao je dragovoljačke pukovnije „ Kralj Tomislav“ i „Crvenkapice“ koje su kasnije preustrojene u HVO postrojbe „Ludvig Pavlović“ i „ Nahid Kulenović“. U ožujku 1992.postaje general bojnikom HV.

Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, radio je u hrvatskom veleposlanstvu u Sarajevu kao savjetnik za međunacionalne odnose. Umirovljen je 1996., a umro od teške bolesti 31.siječnja 1999.

Nijaz Batlak Daidža pokopan je na Mirogoju uz najviše državne i vojne počasti.