Sutra je Dan pobjede, domovinske zahvalnosti, dan naših branitelja koji su se borili za samostalnu Hrvatsku, protiv četničkih hordi potpomognutom zloglasnom JNA. Oluja svih oluja, veličanstvena vojno redarstvena akcija zauvijek je stavila točku na “i” velikosrpskim težnjama.

Naši branitelji, već dugo godina su marginalizirani u ovom društvu, a prije nekoliko dana bili smo i svjedoci svjedočenju Anje Šimprage, djevojački Rašković o bijegu iz tzv SAO Krajine u Hrvatskom saboru. Kakve je oluje ta izjava izazvala u njima i kako se osjećaju danas, toliko godina kasnije?

Pero Kristić, donedavni predsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata:

– Bili su to dani ponosa i slave. Puno je godina prošlo, slažem se kako treba postojati suživot, trebamo krenuti odnekud, ali tek onda kada naplatimo ratnu odštetu. Neka dođu i priznaju sve zločine. Ne sviđa mi se uopće ova veza Plenković-Pupovac-Vučić i to osuđujem. Što se tiče naših dubrovačkih branitelja, od Šuice, Vlahušića, sada Frankovića, svi se kunu u branitelje kad su izbori i pričaju o stambenom zbrinjavanju. Sve je pošlo u zaborav, razočaran je Kristić, koji je u Domovinski rat krenuo s tek sedamnaest godina.

– Par dana prije Oluje sam razvojačen, 4.8 opet obučen u istu satniju. Imaš osjećaj kako se sprema nešto što se 5.8.i ostvaruje. Teško je opisati veselje i sreću koja je među nama na položajima zavladala, meni je to bio najveći trenutak u cijelom Domovinskom ratu, onaj trenutak kad znaš da je konačna pobjeda tu i da je Hrvatska cijela slobodna. Na Oluju sad gledam kao i prije 25 godina. Briljantna vojna pobjeda koja je ponovno povezala Hrvatsku i uvelike pridonijela konačnom završetku Domovinskog rata. S tugom se uvijek sjetim svih poginulih branitelja i nevinih hrvatskih žrtava od 91.do 95.godine. Žao mi je da se sve te žrtve pomalo zaboravljaju i pokušava se izokrenuti istina., priča nam dubrovački branitelj, Andrej Lisičić.

Ante Vulić bio je djelatnik MUP-a i jedan od zapovjednika obrane Konavala.

– Ovih dana veoma zanimljiva teza se provlači kroz javna glasila to jest medije, naime svuda bruji o tome da aktualna politika zabranjuje korištenje znakovlja i simbola pojedinih ratnih postrojbi to jest Hrvatskih oružanih snaga, na proslavi dvadeset pete godišnjice Oluje u Kninu. Veoma intrigantna je izjava i generala Pava Miljevca iznesena u javnosti. Ne znam da igdje u svijetu jedan general sa toliko odličja govori protiv svoje vojske. Osobno nikada nisam čuo da slavljenik dolaskom na svoje slavlje prosvjeduje, pa mi nije jasna tvrdnja da će pojedini branitelji prosvjedovati na ovogodišnjoj proslavi.

Za mene bi bio prosvjed nedolazak branitelja na tu godišnjicu, a nikako me ne veseli dolazak političara koji omalovažavaju ulogu branitelja na način da dovode svoje koalicijske partnere koji su do jučer bili pobornici agresije na RH-u. Treba napokon shvatiti i priznati da je taj dan povijesni dan za Republiku Hrvatsku, da je to Dan branitelja RH, a nikako dan dokazivanja političkih manipulacija i mudrosti za stjecanje političkih poena. Za političare i njihovo dokazivanje ostavili smo naplatu ratne štete od agresora o čemu ima pravosudna odluka, o pronalasku nestalih, pronalasku grobišta pobijenih Hrvatskih građana, o promicanju istine o Domovinskom ratu Spletki i laži će biti dok je svijeta, a dali ih takve treba prihvaćati. Svatko zna za nedjelo u obitelji Zec, za ubojstva u Gruborama, u Hrvatskom saboru sažaljevaju se i na kraju pljeskom ispraćaju sudionicu izbjegličke kolone u Oluji. Nitko ne pita za silovane Hrvatice u petogodišnjem razdoblju, nitko ne pita za izbjeglištvo iz Vukovara, Škabrnje, Dalja, Konavala da ne nabrajam dalje. Nitko ne pita za preko 450 maloljetne nedužne djece pobijene u Hrvatskoj uglavnom svi Hrvati. Nitko ne pita o toliko spaljenih hrvatskih domova i bogomolja, ima toga još. U kojoj to državi policajci koji su bili u službi samozvanih država u državi zadržavaju posao iza zločina koje su činili nad domicilnim stanovništvom te iste države, gdje to u svijetu “časnici” OFICIRI primaju mirovine od države na koju su vršili agresiju. U kojoj to državi pobunjenici koaliraju u vlasti i donose državne to jest protu državne odluke koje Vlada prihvaća jer je ucijenjena od istih. Bolje pitanje je tko im je to omogućio? Naša Vlada prihvaća kukavičje jaje predstavnika Srba u vladi samo da se pojave u Kninu. /Ne trebaju nam/ dok zabranjuju pripadnicima branitelja. Za isto prisustvo uzvraća se posjeta Gruborama od strane ministra branitelja. Na kojem su stratištu bili ti isti primireni manjinci Srbi i odali počast poginulima? Jesu. Pupovac u Vukovaru dvije godine za redom bacio vijenac sa srpskom zastavom u Dunav. Sami zaključite koga je on oplakivao. Upadamo u zamke samo da bi zadovoljili svoje guzice koje pate za vlašću i foteljom, na sve smo spremni pristati.

– Za mene 5.kolovoz i dani oko njega su posebno urezani kao veliki datum koji ću nositi u srcu do kraja života.Te dane se nekako posebno bude emocije, osjećaji, mirisi, uzbuđenje jer tog dana su došla na naplatu naša dugogodišnja patnja, stradavanje, mržnja neprijatelja i uspomena na sve položene živote utkane u stvaranje samostalne države Hrvatske. Sjećam se tog dana užasnog iščekivanja, strepnje i molitve da sve prođe na dobro sa što manje žrtava ,da se što ne izjalovi i onda otegne vremenski što ne bi bilo dobro i da se napokon izađe na naše granice i da ih čuvamo i da ih nitko više nikada ne dira. Suze radionice u očima oca isto tako neću nikada zaboraviti jer ih prije kod njega nisam nikada vidio.
Radost mogu usporediti sa rođenjem moga sina..i da to su stvarno bili neponovljivi dani ponosa i slave, sjeća se dubrovački branitelj Josip Šljuka.

Što dodati, kada su naši branitelji rekli sve. Hvala vam za domovinu!