U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 7. siječnja, obilježavao se blagdan –Sv. Šimuna Proroka i kult Isusove pelenice.
Dan Sv. Šimuna vjerojatno se slavio i ranije, no u službeni kalendar unesen je 1418. godine.
Zahvaljujući prevrijednoj dubrovačkoj Pelenici, relikviji Isusove pelenice, u kojoj je prema tradiciji Isus bio povijen pri obredu prikazanja u Hramu, Šimun Bogoprimac postao je državnim svecem, no iako se moćnik njegove glave nalazio u dubrovačkoj riznici sigurno već 1335., na Šimundan 7. srpnja, u procesiji u samostan njegova imena nije se nosila svečeva relikvija, već svečano čudesno platno.
Procesija Pelenice održala se i nakon Velike Trešnje. Međutim, s vremenom je preseljena na nedjelju iza Bogojavljenja, a 1738. ju je Senat prebacio na Osminu Uzašašća, pa je time blagdan Sv. Simuna Proroka ustvari zapreten.Dubrovačka pelenica komad je skupocjene tkanine od azbestnih niti. Tkanine od tog neobičnog materijala izrađivale su se na Istoku i smatrale dragocjenim predmetom posebnih svojstava (debelo a mekano tkanje, ne gori, “pere” se izbjeljivanjem u vatri). Već u 14. st. dubrovačka relikvija čuvala se u moćniku od gorskog kristala. Uz državni kult, štovanje Pelenice ostalo je trajno vezano uz svijet ženskog redovništva. Obveza prema redovnicama benediktinskog samostana Sv. Šimuna, kao prvim čuvaricama te relikvije sretala se s pobožnosti Djetetu Isusu – Svetome Djetetu, osobito snažnom u ženskim samostanima. Dan uoči Svijećnice 1380. vlasti su odlučile relikviju prenijeti iz benediktinskog samostana Sv. Šimuna u središnju riznicu katedrale. U legendi koja se oko toga isplela, prijenos u katedralu opravdan je pričom da su redovnice relikviju rezuckale i darivale rodiljama; čudesna Pelenica sama se obnavljala sve dok krpicu nisu dale bosanskoj kraljici, koja je otpala od prave vjere i relikviju nije dostojno štovala.
Pelenica je bila predmetom javnog kulta od 14. stoljeća. Kao Kristova relikvija, ubrajala se među najvrednije dubrovačke moći. Nosila se u procesiji na nekoliko najvažnijih dubrovačkih blagdana. U pometnjama nakog Velike Trešnje 1667. zamalo je ukradena, no to je spriječeno budnošću gruških dominikanaca (redovnika Dominikanskog samostana Sv. križa u Gružu) i odlučnom akcijom onih koji su u tim teškim danima vodili državu.
