Čvrsti stav vlastele u vezi stroge staleške zatvorenosti počeo je od sredine 17. st. popuštati. Prvi prijedlog Senata da se, uz naplatu od 10.000 dukata, tijekom godine u plemstvo primi pet građanskih obitelji, u Velikom je vijeću 15. studenog 1646. bio odbačen s 82 glasa protiv i 37 za 37. Trebalo je proteći dvanaest godina da bi Senat ponovno pokrenuo pitanje agregacije i 19. studenog 1658. naložio providnicima da izrade uredbu o “očuvanju i povećanju” vlastele, što su oni učinili nakon više od tri godine i nakon ponovljenog senatskog zahtjeva od 24. ožujka 1661. Uredba je u Velikom vijeću prihvaćena 26. ožujka 1662. sa samo jednim glasom većine (52:51). Ta je odluka bila posve načelne naravi i određivala je da se novi članovi plemstva trebaju birati iz uglednih dubrovačkih građanskih obitelji, ili iz redova stranih plemića, samo kada izumre neka stara casata ili famiglia, i to večinom glasova u sva tri vijeća. No, ni nakon ove odluke nije uslijedio prijem nove vlastele, nego je Veliko vijeće 18. siječnja 1664. donijelo još jednu, detaljniju odredbu o postupku agregacije.
Ovim se zaključkom propisuje da će u neodređenom razdoblju, odjednom ili u više navrata, biti agregirano 10 novih obitelji. Izbor svake nove obitelji morat će biti potvrđen većinom glasova u sva tri vijeća, a nova se vlastela obvezue da na račun Republike plati 10.000 španjolskih peča. Tom se odlukom preciziraju oni članovi obitelji na koje će se prenijeti vlasteoski prerogativi. Vlastelom će postati muž i žena s djecom iz zakonitog braka, te muževljeve neudate sestre i neoženjena brata. S obzirom da je agregacija bitno utjecala na produbljenje staleškog raskola, važno je naglasiti da se ovom, kao ni ranijim odlukama nije prejudicirao podređeni status “nove” vlastele u odnosu na “staru”. Dapače, u više se navrata naglašavalo da će novoprimljene obitelji uživati sve povlastice i prerogative dubrovačke vlastele. Odluka je izglasana znatnom većinom od 64:33 glasa. Dvije godine nakon donošenja ove odredbe izumro je vlasteoski rod Luccari, pa je Veliko vijeće odlučilo da se od pristiglih molbi izvrši izbor nove vlasteoske obitelji. Nešto kasnije izumrla je i obitelj Benessa, pa je Senat 27. srpnja 1666. raspisao još jedan natječaj.
Prva građanska obitelj primljena je 5. studenog 1666., kada je Veliko vijeće agregiralo jednog od najbogatijih građana, Vlaha Mihova Bosdarija, koji je u državnu blagajnu uplatio 5.000 dukata. Nakon što je na istoj sjednici njegova molba bila odbijena (47:48), već na sljedećoj, 10. studenog 1666., u vlastelu je omjerom 56:38 glasova primljen i bogati trgovac i zasluæni diplomatski pouzdanik Republike u Veneciji Miho Sorgo Bobali. Na ovom su natječaju odbijene molbe Petra Radaglija, te Marina i Ivana Dimitrija, kao i molbe Miha Zlatarića i Benedikta Marinetti Primija, koji su nešto kasnije primljeni u vlasteoski krug.
U međuvremenu, 5. studenog 1666., Veliko je vijeće donijelo još jedan zaključak važan za staleško jačanje. To su tri odredbe o liberalizaciji ženidbe, kojima su donekle ublažene dotadašnje stroge endogamijske mjere. Prvom je odredbom ukinuta zabrana vjenčanja vlastele u trećem stupnju srodstva, a drugom je, za razliku od dotadašnjeg ograničenja na plemkinje iz dalmatinskih gradova, vlasteli dopuštena ženidba s plemkinjama iz bilo kojeg grada. Trećom, najvažnijom odredbom, dubrovačkoj je vlasteli, do daljnjega, bila dopuštena ženidba s nevjestama iz uglednih građanskih obitelji.
