U ranim jutarnjim satima, na današnji dan 1. listopada 1991., agresorska vojska napala je Dubrovnik.
Jedinice JNA i TO Crne Gore prešle su granicu na Debelom Brijegu i krenule prema Konavlima, dok su postrojbe TO istočne Hercegovine i dijela trebinjskog korpusa JNA krenule prema Gornjem Brgatu i iz Huma prema Osojniku.
Tog jutra srpsko-crnogorska vojska raketirala je repetitor na Srđu i dovela Dubrovnik u komunikacijsku blokadu, uništili su trafostanicu u Komolcu kao i stanice za opskrbu vodom. Dubrovnik je bio odsječen, bez struje i vode.
Agresori su popalili Konavle, Primorje i Župu dubrovačku. Pljačkali su, otimali, ubijali i odvodili u logore čak i djecu od 16 godina. Gađali su civilne objekte, crkve, bolnice, škole. Gađali su povijest i kulturu.
Bio je to početak užasa koji je uslijedio. Dani pred nama tih godina bili su vrlo mučni. Bili su to dani u kojima smo pokapali naše sugrađane, našu djecu, naše branitelje.
Onim braniteljima kojih više nema neka je vječna slava, a hvala svima onima koji su obranili hrvatski jug.
