Studeni 1991. godine je bio jedan od najtežih mjeseci u povijesti Dubrovnika, a 9. studenog su na Bosanci izginuli najbolji hrvatski sinovi. Mario Pezzi, Hamdija Kovač, Antonio Vatović Vajta, Željko Raguž, Vedran Ivošević Genocid i Franci Lazibat su toga dana na najherojskiji mogući način položili živote za Domovinu. Istoga dana četnici su s oko 1500 projektila raznih kalibara granatirali dubrovačke mire, Grad unutar zidina, povijesno i kulturno nasljeđe koje ni jedna vojska prije i poslije nije dirala. Toga dana obilazimo groblja i spomen obilježja, polažemo vijence i palimo svijeće.
Toga istog dana u “čast, slavu i uspomenu” na taj dan i sve poginule, dubrovački cajkaški klub La bombonera dovodi Jelenu Karleušu. E pa pička nam materina po milijun puta. Jebo nam pas mater besćutnu. Govna smo ona najogavnija s dna septičke jame jer nam se to sve događa ispred nosa, a mi šutimo ko pizde. Pa dobro koji nam je kurac? Koji im je kurac? Zar se tako brzo sve zaboravi?,napisao je na svom Facebook profilu dubrovački branitelj, Braco Elezović.
