U sklopu srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku Generalštab tzv. JNA polovicom rujna 1991. donio je odluku o napadu na dubrovačko područje. Zapovjednik 2. operativne grupe general Jevrem Cokić, na današnji dan, 29. rujna 1991. godine, šalje na odobrenje Generalštabu prijedlog “direktive” za opći napad na dubrovačko područje.

Prema njegovom svjedočenju slijedećeg dana održan je sastanak u Beogradu, koji je sazvao Savezni sekretar za NO general Veljko Kadijević, na kome je njegov prijedlog usvojen. Kadijević je vrije­me početka napada na Dubrovnik na­redio riječima: “Odmah, već sutra”. U zapovijedi za napad Cokić naređuje: “Većim dijelom snaga preći u napad glavnim snagama na pravcima: Ljubinje – Zavala – Slano; s. Ljubovo – Ivanića – Cibači i Grab – Dubravka, a pomoć­nim snagama obezbediti objekte i ae­rodrom Mostar u dolini Neretve, sa ci­ljem: uz avio, artiljerijsku i brodsku podršku jednovremenim i energičnim dejstvom razbiti snage na pravcima napada i izbiti na obalu, preseći ja­dransku magistralu na više mesta na odseku Slano – Prevlaka, blokirati sa kopna i mora Dubrovnik, aerodrom Čilipi i Prevlaku i onemogućiti mane­var snaga neprijatelja, a zatim, obezbeđujući se sa pravca Ploče, pristupiti uništenju i razoružavanju okruženih snaga neprijatelja i biti u gotovosti za dalja ofanzivna dejstva u zapadnu Her­cegovinu.”

Rok za izvršenje svih nave­denih zadaća određen je u trajanju od 4-5 dana, što potvrđuje da su prevodite­lji agresije imali točna saznanja o malo­brojnosti dubrovačkih branitelja, te ka­ko su priče o “30 hiljada ustaša koje su krenule u napad na Boku” bile smišlje­ne laži namijenjene podizanju ratnog raspoloženja u crnogorskog javnosti, piše dubrovački Gradoplov