Priopćenje koje potpisuje gradski vijećnik Maro Kristić prenosimo u cijelosti:
Na pretposljednjoj sjednici gradskog vijeća potvrdili smo odluku Vlade RH kojom se značajno povećavaju osnovice na plaće čelnika jedinica lokalne (područne) samouprave, a time i pročelnika, direktora i ravnatelja gradskih upravnih odjela, poduzeća i ustanova, jer se usklađuju s osnovicom za plaće državnih dužnosnika.
Gradonačelnik je tada naglasio kako se prihvaćanjem takve odluke kojom je njegova neto plaća porasla i za više od četrdeset posto otvara prostor za ozbiljan rast plaća svih ostalih kategorija zaposlenika gradske uprave te poduzeća i ustanova u gradskom vlasništvu. Ovdje se poglavito misli na plaće onih bez kojih bi nas svakodnevni život bio puno teži i kompliciraniji, a to su odgajateljice u vrtićima , vrijedni djelatnici naših gradskih poduzeća, vrtlari, pometači, vozači, komunalni i prometni redari i svi oni koje ulažu veliki trud kako bi se svi mi osjećali što bolje u svom Gradu.
Dok su se nekada svi otimali za gore navedene poslove, danas zbog sramotno niskih plaća i sustavnog zanemarivanja doprinosa tih ljudi ugledu Grada, naši sugrađani masovno napuštaju ova radna mjesta, jer od svojih primanja ne mogu dostojno živjeti, a na njihova radna mjesta dolazi uvozna radna snaga, koju se zapošljava bez ikakvih kriterija i uz dodatne privilegije u odnosu na domaćeg radnika.
U najbogatijem gradu u državi, u kojem se na žalost sve vrti oko brojki, bez obzira na globalne trendove, ovakve pojave bi trebale biti svedene na minimum, da nije bahatosti, pogodovanja raznim lobijima i rasipanja novca na sve strane, bez pažljivog biranja prioriteta.
Nije, a niti može biti normalno da, uz dužno poštovanje, timaritelj pasa u azilu za napuštene životinje ima značajno veću plaću od odgajateljice u vrtiću, niti je normalno da su plaće djelatnicima dubrovačkih vrtića uvjerljivo najmanje u odnosu na djelatnike vrtića u svim susjednim gradovima i općinama.
Nije normalno da vrtlari i čistači imaju toliko niska primanja da pola radnog vremena provedu na ulicama čisteći ih i uređujući, a ostatak vremena prebirući po kontejnerima i sakupljajući plastičnu ambalažu da bi mogli preživjeti. Gore navedenim kategorijama zaposlenika bi se mogli pridodati i neke druge djelatnosti, ali njih sam istaknuo jer su im plaće rekordno sramotne u odnosu na gotovo cijelu državu, dok je teško naći riječi kojim bi se mogao opisati žalostan standard umirovljenika. Treba imati u vidu da su troškovi života toliko porasli, a vrijednost novca se toliko srozala da je realna vrijednost njihovih plaća i mirovina daleko manja nego ikada, pa je u skladu s time potrebno i revidirati postojeće gradske socijalne mjere i programe. I sve to se događa u Gradu koji se konstantno dići rekordima, projektima, održivim rješenjima, mjerom i skladom.
Osobno mislim da takav nastup mogu imati samo ljudi koji su izgubili doticaj sa realnošću, jer ovaj Grad je odavno napustila i mjera i sklad, a čini se da ni briga za malog čovjeka nije visoko na listi prioriteta. Velika većina ovih ljudi nema niti vlastiti stambeni prostor, a kamoli višak stambenog prostora kojeg bi mogli komercijalizirati i na taj način poboljšati svoja primanja.
Stoga apeliram na gradsku upravu da žurno ispuni obećanje i da značajno poveća plaće gore navedenih kategorija zaposlenika bez čijeg rada i truda bi svakodnevni život svih nas bio manje kvalitetan, ali i kako bi se uopće održao standard i kvaliteta javne usluge bez koje nije moguće funkcioniranje Grada.