Hodočašće mladih iz Nove Mokošice u Rim

1180

S približavanjem vedrijih i stabilnijih dana različite skupine vjernika po našim župa kreću na razna hodočašća, bilo u Hrvatskoj ili izvan nje. Na jedno od hodočašća koji se pamte cijelog života u pouskrsnom vremenu uputili su mladi iz župe Svete Obitelji u Novoj Mokošici okupljeni oko Udruge mladih „Sveti Ivan Pavao II“. Hodočastili su u Rim, ali su posjeti i Asiz, mjesto sv. Franje, i Casciju, mjesto sv. Rite. Donosimo njihov putopis i fotogaleriju s hodočašća.

Hodočašće mladih iz Nove Mokošice u Rim

Nakon uskrsnog jutra skupina mladih i “malo starijih” mladih, kako smo ih prozvali za vrijeme putovanja, krenuli su iz naše župe Svete Obitelji i uz organizaciju našeg vrijednog i predanog nam župnika don Marinka Šljivića na hodočašće u Rim.

Preko brda i dolina, mora i planina, preko Splita, Ancone, Asiza i Cascie stigli smo u Rim, naše ključno odredište. Uz prethodno razgledavanje malih gradića Italije, upoznavanje njihove kulture i načina življenja u manjim sredinama gdje živi tek 20-30 stanovnika, stigli smo u višemilijunski grad. Svaki doživljaj ima svoju čar. Kako manje sredine, tako i velike, ostavljaju posebne dojmove koje ćemo vam u kratkim crtama pokušat dočarati.

Prvo prenoćište nam je bilo u gradu posvećenom sv. Riti, Cascia. Poseban gradić, sa velikim svetištem, očuvanim mirisnim tijelom sv. Rite, kostima sv. Simeona Fidatija i relikvijom jednog od euharistijskih čuda iz 14. stoljeća. U blizini se nalazi rodno mjesto sv. Rite Roccaporena. U njem se nalazi njena rodna kuća, kuća u kojoj je živjela sa suprugom i obitelji, kapelica u kojoj se molila i njen poseban vrt ruža. Drago nam je što smo baš taj gradić posjetili, jer smo uspjeli doživjeti duhovni mir, požrtvovnost i skromnost sv. Rite prije odlaska u veliki grad.

Rim je zasigurno grad u koji se svatko želi vratiti nakon prve posjete. Iz razloga što ima toliko znamenitosti da vam je jednostavno uvijek malo vremena, a u drugu ruku, kao što je naš dragi don Marinko ponovio više puta i što se stvarno osjeti da je Vatikan zapravo država svih nas. Odnosno mjesto gdje se uvijek kad dođeš osjećaš kao kod kuće i taj te osjećaj uvijek vuče da se vratiš.

Uz obilazak Trga i bazilike sv. Petra, na očima mnogih su se pojavile suze radosnice, dok je naš “vodič” pričao o neizmjernoj ljubavi i povezanosti sv. Ivana Pavla II. sa našom domovinom. Audijencija s papom Franjom je bila jedan od posebnijih trenutaka, zbog kojeg smo žrtvovali sate sna, da bi zauzeli najbolje pozicije te iz neposredne blizine pozdravili Papu s bojama Lijepe naše. Njegove riječi su ostavile poseban trag, jer je njegova poruka bila upućena upravo mladima, kako ne smiju zaboraviti na svoje pretke, svoju obitelj, kako trebaju posvetiti svoje vrijeme i pažnju starijima jer su oni upravo to od njih dobili. Ne smijemo zaboraviti da smo od njih potekli.

Također su nas bez teksta ostavile ostale bazilike Rima, a to su bazilika sv. Pavla izvan zidina, sv. Ivana Lateranskog te bazilika Svete Marije Velike. Uz tako fascinantne građevine, tu su još i Svete skale, skale kojima je Krist hodao, prenesene iz Jeruzalema, koje se nazivaju najsvetijim mjestom na svijetu. Posjetili smo i neke manje župne crkve, te Castel sant’ Angelo, Piazzu Navonu, Piazzu del Populi, Viu del Corso.

Naravno da nismo zaobišli ni najljepša mjesta za fotografiranje, kao što su Fontana di Trevi, Španjolski trg i skale, Pantheon, Coloseum. Na samom kraju puta, posjetili smo i katakombe sv. Kalista, koje se nalaze nešto dalje od samo centra Rima. I također ostavljaju bez daha.

Uz svakodnevnu molitvu slavili smo i sv. misu, počevši u Asizu, pa zatim u Casciji, Rimu (crkva sv. Jeronima) pa sve do svetišta u Loretu. Bilo je i vesele pjesme, kako za vrijeme mise tako i u busu, ali i na nekim za to prigodnim trgovima.

Uz pjesmu je hodočašće započelo i završilo, vratili smo se sa sigurnošću da ćemo ponovno posjetiti Vječni Grad.

Vratili smo ispunjenog duha, bogatiji za iskustvo, poučeni od starijih, ali i od don Marinka. Kao i uvijek dirljivim riječima našeg župnika potaknuti smo graditi zajedništvo s Kristom u centru, djelovati za dobrobit zajednice, misliti na svakog pojedinca, prihvatiti različitosti i dati priliku onome koga ti Božja Providnost povjeri. Kao pojedinci ne možemo učiniti puno, ali uzajamnom podrškom i pomoći stvaramo jaku zajednicu koja je temelj svega. Za koju ne postoji nemoguće!

I za kraj, zanimljivost o „anđelima čuvarima“. Župnik don Marino je predložio hodočasnicima da svatko od starije ekipe izvlačenjem papirića s imenima mlađih hodočasnika izabere sebi onoga tko će mu biti povjeren cijelo putovanje.

To je bio jedan predivan način da se još više međusobno upoznamo, da mlađi nauče neke stvari od starijih, ali i obratno. Da se mlađi osjećaju sigurnije, a stariji odgovornije u jednom od velikih gradova. Posebno je to kako ljudi koji se prvog dana nisu niti poznavali, do zadnjeg dana su stvorili posebnu povezanost. Odlučili su se jedni drugima zahvaliti znakovima pažnje, kako bi zauvijek imali podsjetnik na postojanje anđela čuvara. Da smo svi uvijek zaštićeni i da uvijek netko pazi na nas. Da možemo sigurno i odvažno kročiti kroz život.

Udruga mladih „Sveti Ivan Pavao II.“

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *