JANJINA: PELJEŠKI “MALI PARIZ”

1872

Janjina je općina koja se nalazi u unutrašnjosti pelješkog poluotoka. U sastavu općine pet je naselja: Drače, Janjina, Osobjava, Popova Luka i Sreser. U svojoj prošlosti, Janjina je predstavljala kulturni i gospodarski centar Pelješca, a zvali su je i Malim Parizom.

Turisti rado obilaze ovo pelješko mjesto zbog lokalnih običaja, autentičnog načina života, gostoljubljivih ljudi i kapljice dobrog pelješkog vina. Gospodarstvo se temelji na vinogradarstvu, poljodjelstvu i maslinarstvu.

Drače su smještene u uvali i karakteristične su po arhipelagu od 13 otočića i natprosječno toplim morem koje omogućuje idelane uvjete za uzgoj školjaka i ribe.

Sreser, malo ribarsko naselje nalazi se tri kilometra od glavne prometnice. Ima svoj mali otočić, Gospin škoj za koji se veže legenda o utopljenoj djevojci koja je išla na taj otočić u ckvu, pa su mještani odlučili izgraditi crkvu Velike Gospe u mjestu kako se više ne bi moralo tamo ići. Ostataka te crkve nema, ali se do nje može doći i pješke jer je more dosta plitko.

Kažu kako je Osobjava ime dobila po hladu (Osoja vala). Bujna vegetacija i strma i kamenita vala daje joj specifičan izgled.

Popova Luka je malo pitoreksno mjestašce s lijepom prirodom, posebno plažama koje danas sve više privlače turiste željne mira i uživanja.

Janjina je bila pogodna organiziranju i razvijanju trgovačkih veza Narone, Korkyre i Isse. Pronađena je keramika iz VI.sto.prije Krista, novac iz Apolonije i Dyrrachiona iz III stoljeća prije Krista. Kao i na drugim mjestima na Pelješcu i u janjinskom kraju postojale su ilirske gomile od kojih je najvažniha bila Gradina na brdu iznad Janjine. Gradina je prema mnoštvu materijalnih dokaza, keramičkih predmeta, grobova, spaljenih kostiju bila mjesto gdje se živjelo. 2002.u Osobljavi je pronađen skučen grob majke i djeteta. Rimljani su poduzimali ofenzivne pthvate protiv Ilira kako bi spriječili jačanje ilirskih plemena, od 229.do 35.godine prije Krista. Oktavijan je dao pogubiti sve muškarce na Mljetu i Korčuli, a žene i djecu prodati u ropstvo. Po uspostavljanju mira zaslužni rimski časnici obitavaju u janjinskom kraju. Grade ville rustice u janjinskom polju, Sreseru i Sutvidu. Iz vremena Rimljana nađeno je nakoliko ostataka antičkih građevina, keramičkih zdjela, staklenki, sačuvana je nadgrobna ploča kod svetog Stepana, grob rimskog vojnika na Grudici, kao i grobovi rimskih vojnika u Sreseru. Značajno je i postojanje kamenoloma u Osobjavi, iz kojeg se crpio kamen i za vrijeme Dubrovačke Republike, a svjedok tome je kolona rađena za Knežev dvor u Dubrovniku, koja je zbog oštećenja ostavljena i sada stoji uz cestu u Osobjavi.

Župa u Janjini potječe «od davnina». Vjernička zajednica u Janjini spominje se već 1222. kada Nemanjići, za vrijeme okupacije Zahumlja i Rata, područje današnje župe poklanjaju mljetskim benediktincima. Dubrovačka Republika revitalizira župu odmah iza kako ulazi u posjed Rata i Pelješca, u 14. st.Dubrovačka vlada je sagradila „Knežev dvor“ u Janjini 1465.s državnim grbom i kipom svetog Vlaha, tamnicom, oružarom, skladišem, stanom i kancelarijom za kneza-kapetana. Iste godine je osnovala kapetaniju preko koje je vršila svoju upravnu, sudsku i administrativnu vlast. U novije vrijeme povjesničari tvrde kako Janjina nikad nije imala ni Knežiju ni kneza i navode kako prema zakonima Dubrovačke Republike Pelješac nikada nije imao knežije. Knežiju i kneza imao je samo Ston.
Župa obuhvaća naselja: Janjina, Popova Luka, te Sreser i Drače uz Pelješki kanal. Trstenik, naselje na moru uz Mljetski kanal, pripada također župi u Janjini, ali se zove ‘kapelanijom’. Od 1863. Trstenik postaje samostalna kapelanija, ima kapelana i vodi matice. Od 1950. nije bilo u Trsteniku zasebnog kapelana, te je praktično opet samo filijala župe u Janjini, makar je i danas formalno kapelanija.

Od 1733.postoji popis svih župnika, jer su prethodne 1732.matične knjige spaljene zbog kuge. Od 1830.-1860.Janjina je bila središte pelješkog dekanata. Istraživajući povijest Janjine, lokalni povjesničar Nikola Zvonimir Bjelovučić naišao je na matrikulu u kojoj su bila sadržana pravila bratovštine svetog Stjepana u Janjini, koja potječe iz prve polovice XVII stoljeća. Naime, u Janjini je bilo nekoliko plemičkih obitelji koje su se u Gradu zauzimale za mjesto, pa su stvoreni uvjeti za osnivanje bratovštine svetog Stjepana. Jedna od najvećih svečanosti je upravo svetkovina svetog Stjepana, 3.kolovoza, kad je pravo narodno veselje i održava se svečana služba Božja u istoimenoj crkvi. Treba spomenuti i druge dvije bratovštine, onu Gospe od Rozarija i Srca Isusova, koje su također bile aktivne u župi.

Dogradnjom crkve svetog Vlaha, nakon 1628.ta je crkva postala župnom. U blizini je podignut i župni dvor, a najstariji poznati župnik je don Petar Pompela (1628.) Sadašnji župni dvor sagrađen je 1866.prema općim nacrtima austrijske administracije. Sadašnja župna crkva svetog Vlaha, sagrađena je 1877.na mjestu dviju starijih istoimenih crkvi. Crkva se gradila tri godine u vrijeme župnika don Jura Depola, biskupa Ivana Zaffrona i načelnika kap. Vlaha Jasprice. Druge crkve i kapele koje nismo spomenuli su presveto Trojstvo u Popovoj Luci iz 1892. i sveti Rok u Dračama.

Početkom 19. st. Janjina ima 900 žitelja. 1828.otvara se prva Muška pučka, a 1882.Ženska pučka škola. 1927.izgrađena je nova školska zgrada u kojoj se nastava održava i danas. U mjestu je osnovano i Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Zvonimir, koje je imalo čitaonicu, tamburaški zbor i kazališnu amatersku sekciju, 1896.godine. Dvanaest godina kasnije osnovano je društvo Hrvatski sokol, koje je 1912.izgradilo Sokolanu s velikom dvoranom i pozornicom.

 

Svjetovna vlast ukinuta je 1962.nakon gotovo 500 godina. Tada je Janjina uklopljena u sklop bivše općine Dubrovnik. Po popisu stanovnika iz 1971.naselje je brojalo 251 domaćinstvo sa 682 stanovnika.

Nakon Domovinskog rata Janjina je bila u sklopu općine Ston, iz koje je izdvojena 1997. kada je 13.svibnja osnovana općina Janjina. Tada je započeto s obnovom svih važnijih institucija koje su bile temelj povratka i obnove života u Janjini i cjelokupnom kraju.

Zašto su Janjinu zvali Malim Parizom? Priča kaže ovako: Trgovački putnik, Ivo Celegin, zastupnik poduzeća Mojsović bio je tridesetih godina prošlog stoljeća u Janjini po prvi put. Tada je Janjina bila obrtničko središte, bilo je tu postolara, kovača, stolara, devet trgovina, dvije mesnice, dvije gostione, zadružna blagajna, klubovi, glazba i škole. Svi su se vrlo uredno odijevali, bilo je nepisano pravilo nositi bijelu košulju i odijelo za muškarce, a djevojke su se odijevale kao u velikim gradovima. Kad je Celegin stigao u Janjinu, bilo je vrijeme poklada. Ples se organizirao u dvije sale. Nakon nekoliko dana provedenih ovdje, gospodin Ivo je uzviknuo: „Ovo nije Janjina, ovo je Mali Pariz!“

Celegin je nastavio posjećivati Janjinu, a iz svojih vreća je bacao bombone zapakirane u papir kojima bi se djeca radovala. Nakon II.Svjetskog rata u Janjini je izgrađen Zadružni dom u kojem su se održavale plesne zabave. Tradicionalno se Noć u Malom Parizu održavala za vrijeme trajanja Zimskih praznika. Na pozornicu dvorane bi se za te potrebe postavila drvena maketa Eiffelovog tornja koju je napravio Ivo Kalafatović.

Po posljednjem popisu stanovništva iz 2011.općina Janjina imala je 551 stanovnika, raspoređenih u pet naselja. Najčešća prezimena u ovoj općini su : Jasprica, Šegović, Kalafatović, Pekić, Herceg, Mratović, Poluta, Markić, Antičević i Nožica.

Zbog svega navedenog, prvi vikend iskoristite za posjet Malom Parizu usred Pelješca, Janjini bogatoj kulturom, povijesti i ljepotom.

 

Foto: Stare fotografije Janjine – Old Photos of Janjina – Pelješac

TZ Janjina

Izvor: Općina Janjina, Dubrovačka biskupija

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *