Kad se Dubrovačka Republika, proširivši svoj teritorij kupovinom Konavala odlučila na razdiobu novog zemljišta, ona je svečanim činom priznala, da je Bog vrhovni gospodar sve zemlje, te je zakonom donesenim 25. veljače 1427. godine, poklonila jednu desetinu kupljenog zemljišta u Konavlima Bogu svemogućemu.
Određeno je zemljište u blizini crkve sv. Gjurgja u Uskoplju, gdje je Republika naselila bosanske fratre, prebjege ispod turskog zuluma, kako bi osnovali samostan sa župom.
Ove zemlje, koje su u Primorju i Konavlima bile posvećene Bogu, te povjerene na upravu blagajnicima Gospe Velike, radi pružanja pomoći župnicima i fratrima koji su znatno pridonijeli rasprostranjenju katoličke vjere na tim područjima, zvale su se bastije, a bilo ih je dvije: bastija konavoska , u koju su spadale zemlje u Popovićima, Donjoj Gori, i Uskoplju, i bastija primorska sa zemljama nalazećim se u Liscu i Donjoj Gori. Njihov godišnji prihod uplaćivao se u “Zakladu Kristovijeh siromaha”, na korist župnika i fratara, nastanjenih u Dubrovniku, Konavlima Cavtatu i Slanom.
