Kad bi mala crkva svetog Roka mogla pričati

1118

Blagdan je svetoga Roka, sveca rimokatoličke crkve, hodočasnika i dobrotvora. Sveti Roko ujedno je i zaštitnik od kuge i kolere.

Dubrovčanima je poznata mala crkvica u zidinama, između ulice Garište i Zlatarićeve, koja nosi ime po ovome svecu. Izrgrađena je s kućom Bratstva svetoga Roka, iz kojeg su postojala i vrata u crkvu. Tijekom vremena, doživjela je različite prenamjene, pa su se tako nekada u njoj ostavljali mrtvi prije ukopa, pa je služila kao skladište za austrougarsku vojsku, održavao se u njoj i vjeronauk, mise za talijansku zajednicu, a koristili su je i Ferdo i Maria Grazio za svoje koncerte.

Poznato je kako je na latinskom uklesano na zidu male crkve: „Mir s vama, sjetite se da ćete umrijeti, vi, koji se igrate s loptom“. To je dokaz kako je ovaj dio Grada uvijek bio živ, kako su se tamo igrala djeca, stoljećima. Nekada je Izaroka bilo puno djece, ljudi su sjedali na vratima svojih kuća, razgovarali. Sjedalo se i na skalinima crkve od svetoga Roka i na onima od crkve Domino. Tu su postojale i radionice dubrovačkih obrtnika, a život se odvijao nekako usporenije i nitko nikome nije smetao.

Danas, ničega od navedenog više nema. S nostalgijom se možemo sjećati tih dana, kada je život postojao u našim mirima. Danas tom ulicom možete vidjeti samo nepregledne kolone turista, stolove u raznim bojama, koje ne pripadaju vizuri Grada. Susretali smo Izaroka i čavlima zabijene stolove u kamene stoljetne kuće, viđali i šarene lampice, kao da smo u cirkusu.

Nema naših ljudi, pa je Roko, unatoč toj gunguli, nekako prazno. Kad bi ova mala crkvica mogla pričati, kad bi ulica govorila, sigurna sam kako bi rekla kako sanja ona stara, dobra vremena, kada se s Rokom uistinu živjelo.

 

 




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *