U vremenu sve prisutnije eutanazije građanstva i razmišljanja koje nerijetko ne seže dalje od osobnih interesa, u vremenu nerazumijevanja snage i uloge zajednice te uz poljuljani osjećaj identiteta postaje logično da Dubrovnik ne pruža potrebnu potporu onome tko odudara od standardne mentalne učmalosti.  

Jedna od takvih osoba svakako je i Igor Legaz. Teško je danas u gradu uspavanih i rezigniranih građana mnogima objasniti što to radi Igor Legaz. Nekolicina onih koji prate njegov rad i djelovanje ne treba dodatna objašnjenja. Ostali, osnovno što trebate znati jest da radi nešto umjesto vas, za vas i za vašu djecu!

Lakoća  kojom prepuštamo javni prostor, javne površine i javno pomorsko dobro, ležernost kojom prihvaćamo odluke koje kvalitetu našega života bitno mijenjanju na gore trebale  bi nas itekako zabrinuti.

Iako danas možda nemamo vremena otići na more, na kupanje jer pospremamo, beskonačno dugo čekamo goste, dubimo na glavi da nam ostave neki dobar review, hladimo se pod novom klimom s daljinskim u ruci preumorni za predstavu na Ljetnim igrama ili neku izložbu, možda ipak jednoga lijepog dana, nakon godina „akumulacije kapitala“ i poželimo otići na kupanje. Spravimo se, uputimo,  kad tamo – nema nijednog prolaza do mora za građane, sve je zapasano nekim odobrenjima, zauzeto koncesijama, svi pravci kojima smo užali plivat presječeni su kajacima, skuterima, gliserima… Nema više šetnji od plaže do plaže, dijele ih ograde i zidovi, plaćaju se ulaznice, nitko se ne sunča na šugamanima u miru, u hladovini zelenila…

No, nije se to dogodilo dok smo spavali. To se dogodilo jer smo drugačije posložili svoje prioritete. To se dogodilo dok smo budni zatvarali oči i gledali samo svoja posla…

Ipak, u priči u kojoj postoji čovjek kakav je Igor Legaz i njegova udruga, još se uvijek nije dogodio ovaj scenarij iz noćnih mora. O tome pitajte ljude iz Uvale Lapad, iz Zlatnoga potoka, pitajte ljude koji se ovih dana kupaju na Gjivovićima. I premda ga „mi“ imamo, pitanje je „ima“ li Igor Legaz nas. Srđevce, s kojima je na nezavisnoj listi Srđ je Grad, uz sebe sigurno ima. Porporelaši, Dančari. Pilari… još uvijek osjećaju i brane svoje uvale i spjađe…  Ali nikad nije dovoljno –  ni svih nas, ni podrške.

Zato, kada sljedeći put vidite Igora Legaza kako trči s konopima da ogradi siguran pojas kako bismo se mogli u moru kupati ili kako tornom otvara zatvorene prolaze između kupališta kako bismo imali slobodan prolaz, promislite zašto više nemate vremena, zašto se ne biste miješali,  zašto vam se ne da, zašto ne vidite dalje od sebe i ne razmišljate dublje ni dalje…

Iskreno i bezuvjetno Igor Legaz je u službi svima dostupnoga javnog, pomorskog  dobra koje nam načelno jamče zakoni. Igor nam svima daje drugu šansu da se trgnemo i probudimo prije nego opisani scenarij iz noćnih mora postane stvarnost !

Srđ je Grad