Malo je svetaca po kojima je Bog tvorio takva čuda kao po svetom Antunu i na njegov zagovor

323

Antun Padovanski rodio se 1195.godine u Lisabonu. Krsno ime bu je bilo Fernardo Martins de Bullhoes. Pristupio je u red svetog Franje, dobio je ime Antun, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski.

Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog roda,ali su bogobojazni kršćani koji su više cijenili krepost nego plemstvo.

Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupa u samostan. Zbog čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi mir pa se seli u samostan svetoga Križa. Nakon osam godina zaredio se za svećenika. Iz poštovanja spram svetog Antuna pustinjaka, uzima ime Antun, te obavlja molitve i pokornička djela.

Molio je da ga se pusti Maurima u Afriku, da im propovijeda, pa odlazi 1220.uz dozvolu svog provincijala. Na afričkoj obali se brzo razboli, pa se vraća natrag u Španjolsku. Veselio se kako će oko Duhova 1221.vidjeti svog duhovnog oca svetog Franju u Assisu, kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu franjevaca. Tom zgodom puno je razgovarao sa svetim Franjom, dojmila ga se njegova jednostavnost i usrdna ljubav prema Bogu, pa je odlučio ostati u Italiji. Kako je oslabio od puta iz Afrike, izgledao je loše, pa su ga držali boležljivim i neukim. Molio je glavare da ga prime i na najniže poslove, pa su ga napokon stavili u mali samostan Montepaolo, da šestorici braće laika čita svetu misu.

Franjevci se nakon nekoliko mjeseci sastali u samostanu Forli blizu Montepaola. Antun je otvorio skupštinu i govorio tako rječito i učeno da su se svi zadivili. Provincijal ga imenuje propovjednikom u Romagni.Naukom i molitvom, sveti Antun je pravi smisao svetih knjige lako razvijao, a svojim životom živio Evanđelje.

Sveti Franjo ga šalje u Vercelu, kod slavnog opata Tome, da uči mistično bogoslovlje, pa u Bolognu kao učitelja bogoslovije. 1224.šalje ga u Montpelier. Djeluje u Tulusi, u Puyu kao gvadijan, u Limogeru kao čuvar provincije za južnu Francusku.1226.umire sveti Franjo, a na Duhove iduće godine sazvana je opća skupština franjevaca, sveti Antun postaje provincijalom proširene bolognske provincije.

1230.odlazi kao izaslanik papi Grguru IX i ostaje u Rimu četiri mjeseca. Vraća se potom u Padovu.

13.lipnja 1231.umire u Arcelli kod Padove u 36.godini. Već 1232.uvršten je u svece. Redovnici svetog Franje odmah su započeli pripreme oko gradnje crkve u Padovi, u njegovu čast. 1263.je završena i u njoj su prenesene moći svetog Antuna. General reda sve.Bonaventure otvori lijes i svi se zadiviše kada su vidjeli istrulo tijelo, a jezik cijel i rumen, kako je ostao do dana današnjega.

Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je Bog tvorio tolika i izvanredna čuda kao što je tvorio po svetom Antunu i na njegov zagovor. Jedna je žena htjela slušati propovijed svetog Antuna, ali joj to nije dozvolio njezin muž, ali je ipak čula propovijed posve jasno, iako je sveti Antun bio sat vremena udaljen od nje. Druga žena se vratila s njegove propovijedi i u kolijevki našla mrtvo dijete. Odmah je otrčala Antunu i molila za pomoć. Sveti Antun joj reče Gospodinove riječi: Idi, sin tvoj živi. Žena je našla kod kuće dijete, kako se igra. Kad je propovijedao pod vedrim nebom jer je njegove propovijedi slušalo puno ljudi, jednom se pojave crni oblaci i grmljavina. Sve je bilo natopleno kišom, a na slušatelje ne padne ni kap.

Često puta pojavio se sveti Antun na dalekim mjestima, a da se nije pomaknuo s mjesta na kojem je bio. Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru i sjetio se da nije nikoga bio odredio umjesto sebe kod braće, da pjeva svečani gradual. Pojavio se na dva mjesta u isto vrijeme, pjevao je među braćom i propovijedao u crkvi u isto vrijeme.

Jednoga dana propovijedaše sv. Ante u Puy-u. Za propovijedi pristupi sotonau liku glasonoše k jednoj gospođi i reče joj, neka odmah ode s propovijedi, jer da su joj sina dušmani napali i ubili. Ali svetac odmah opazi varku sotone, dovikne gospođi, neka se ne uznemiruje, jer joj sinpotpuno zdrav i taj glasonoša da je nečistiduh Tako je i bilo, ter ovaj iščezne kao dim.

U dubrovačkoj biskupiji posebno svečano slave: Dubravka/ Butkovina; Pridvorje/samostan; Dubrovnik/Mala Braća; Mokošica/ Sustjepan; Blato /na Glavici; Ston, Šipanska Luka i Trpanj.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *