Mi, malo stariji sjećamo se tog ljeta 1992.kao da je jučer bilo. Naime, naša je vojska krenula u oslobađanje zaleđa Grada, pa su mnogi naši momci ostavili svoje živote u tim bitkama.

U caffe baru Japan u Lapadu, 11.lipnja 1992. bila je oproštajna zabava pripadnika specijalne jedinice policije iz Rijeke, tzv. Ajkula. To je bio zadnji dan njihovog ratovanja na dubrovačkom ratištu. Jedan je čovjek tada, također branitelj, pripadnik HV, izvukao osigurač iz ručne bombe i bacio je ispod šanka. Kafić je bio prepun. Bilo je mnogo ranjenih, a jedna je osoba poginula.

“Pokojni Pero je svojim tijelom, svjesno, u pokušaju da izbaci bombu iz prepunog kafića, poginuo da bi spasio brojne ljudske živote. Bomba je eksplodirala u trenutku kad se Pero sagnuo da je pokupi, a ta jedna kuglica bila je smrtonosna. Ostale koje je pokupilo njegovo tijelo, nisu bile smrtonosne, ali da nije bilo Pera, to su mogle postati. Da je ostao naslonjen na šank, Pero bi danas bio živ, ali je pitanje koliko bi ljudi tu noć poginulo. On je heroj Domovinskog rata o čijem se humanom i herojskom činu ne zna ništa ili vrlo malo”, kaže Perov suborac Braco Elezović.

“Sjećam se da je u jednom trenutku nastao metež, netko je viknuo “pazi bomba” i počeli su trčati prema izlazu i ja za njima. Zakačilo me na samim vratima..” priča Natalia Žanetić Car, jedna od žena koje su se priključile obrani Grada pod Srđem.

Tu nesretnu noć u Lapadu, u caffe baru Japan bilo je ranjeno čak 11 osoba.

” Sve je bilo kao u nekom snu, jedino čega se živo sjećam je da sam nakon praska ležala na podu i nisam osjećala noge. Imam osjećaj kako se sve odigralo u djeliću sekunde. Neki mladić je prolazio pored kafića, čuo detonaciju, krenuo prema nama. Uzeo me u naručje, stavio u auto i odveo me u bolnicu. Vikala sam kako ne mogu ići, jer mi je prijateljica unutra, nije slušao..I on je bio prestrašen od toga što se unutra dogodilo. Tek sam u bolnici ugledala i druge, čula da je i Pero poginuo”..kaže nam Natalia i dodaje kako bi jedino htjela znati ime tog čovjeka kojem u šoku ni lice nije zapamtila jer bi mu željela zahvaliti.

Pero Koštro pokopan je u Aleji branitelja na groblju Boninovo u Dubrovniku. Odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenicom Domovinskog rata.