Zbor Narodne Garde se osnovao u Dubrovniku početkom lipnja 1991. na Rašici. Ustrojene su dvije satnije i raspoređene na prostoru Čepikuća tijekom kolovoza iste godine. Satnije su imale po tri voda, a svaki je vod imao po tri desetine. Nakon obuke, na današnji dan 15.rujna 1991. po vodovima branitelji su bili upućeni na prostor od Osojnika do Prevlake.

Jedan vod kojem je zapovijedao Božan Šimović zadržao se u Čepikućama, uz zapovjednika Marka Mujana. Uz pripadnike MUP-a i dragovoljaca ova je ekipa odigrala ključnu ulogu u jednoj od najvažnijih borbi u obrani ovog kraja. Podsjetimo, 01.listopada su crnogorski rezervisti i JNA iz smjera Ravnog i Trebimlje krenuli prema Čepikućama, u napad gdje su ih dočekali hrvatski branitelji i spremno dočekali okupatore.

Organizaciju obrane preuzeo je general Mate Šarlija Daidža.

Prvog dana listopada 1991. crnogorski rezervisti i dvije bojne crnogorske brigade JNA Sava Kovačević iz smjera Ravnog i Trebimlje, krenuli su prema Čepikućama. Pod zapovjedništvom generala Milana Torbice, krenuli su u napad koji su spriječili hrvatski branitelji. Ova pobjeda, kažu vojni analitičari, spasila je Dubrovnik od sudbine Vukovara. Agresori su pretrpili gubitke, a među poginulima bili su zapovjednik i dozapovjednik formacije. Veći dio od 400 pripadnika JNA i rezervista povukao se prema Trebimlji odakle su minobacačima uzvratili po hrvatskim snagama. Neprijatelji su potom napravili odmazdu u selu Ravno, selo potpuno zapalili, ubili dvadeset i dvoje ljudi, devetnaest odveli u koncentracijski logor u Bileći, a neki su civili poslani da pokupe tijela poginulih.

U Čepikućama je, 1.10.1991.neprijatelju bilo jasno kako neće prošetati kroz ovaj dio Hrvatske. Bili su iznenađeni napadom hrabrih hrvatskih bojovnika. Pripadnici ZNG-a, MUP-a i dragovoljci Domovinskog rata držali su ovu liniju obrane punih 53 dana i potpuno poremetili neprijateljsku strategiju.

Zašto hrvatska javnost ne zna previše o ovoj bitci, zašto je mediji uporno negiraju? Ovo je mjesto na kojem nećete vidjeti političare, već samo dio onih koji su branili ovaj kraj. Branitelji se svake godine okupe oko bijelog križa, rada Mata Vuletića, a potom na druženju kod obitelji Tomislava Batine, jednog od inicijatora ovog okupljanja, a ujedno i brata poginulog branitelja Ante Batine, koji je svoj život izgubio 08. srpnja 1992. na Južnom bojištu i u Stanici Ravno, pod pokroviteljstvom same Općine i načelnika Andrije Šimunovića.

Pukovnik HV Marko Potrebica bio je zapovjednik lokalne policije, heroj Čepikuća, u kojima je proveo 53 dana. Bio je i jedan od glavnih aktera slavne bitke koja se na tom području dogodila 1. listopada 1991. Nakon Čepikuća, djelovao je u Pukovniji Kralj Tomislav. Gospar Marko preminuo je zadnjeg dana siječnja ove godine i nedostajao je danas okupljenim braniteljima Čepikuća.

” Ponosni smo, ali kada gledamo cjelokupnu sliku, ostalo nam je gorčine..Znaju li ljudi danas što smo uopće uradili u Čepikućama tada? Onoga koga to ne interesira, neće znati nikada.”, rekao je Potrebica jednom prilikom za naš portal.

Ne znaju za Čepikuće mnogi Hrvati, ali znaju Crnogorci. Naime, Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore pokrenulo je istragu “o ubojstvu 24 pripadnika JNA to­kom 1991. i 1992. go­di­ne na pod­ruč­ju Hr­vat­ske i Bo­sne i Her­ce­go­vi­ne. Pred­met je for­mi­ran na­kon pri­ja­ve Udru­že­nja bo­ra­ca ra­to­va od 1990. go­di­ne Cr­ne Go­re i na­la­zi se u fa­zi iz­vi­đa­ja.”

Udru­že­nje je tu­ži­la­štvu do­sta­vi­lo in­for­ma­ci­ju o li­kvi­da­ci­ji 24 pri­pad­ni­ka JNA i ra­nja­va­nju 40 voj­ni­ka u Če­pi­ku­ća­ma, Iva­nji­ci, Osoj­ni­ku i Gra­bu 1. listopada 1991. go­di­ne.

Braniteljima Čepikuća hvala na svemu, pamtit će oni koji trebaju, koji su zahvalni i koji nikada neće zaboraviti!