Dubrovnik ne čine samo njegove zidine, kamen, ulice, čine ga i ljudi. Bez ljudi on nema dušu, ne postoji. Kad biste išli nabrojati najpoznatije Dubrovčane među pukom u zadnjih 100 godina, jedan od njih svakako bi bio i Hrvoje Čikato. Ulica od Puča, njegova butiga, on na vratima, sa svakim riječ-dvije, to je bio Grad. Fotografija njegove brijačnice ima po cijelome svijetu.

S Hrvojem Čikatom otišao je velik dio naših života, ali ostale su uspomene.

Funero je bio velik, kako i priliči velikom čovjeku. Hrvoje je volio Grad, a Grad je volio svoga meštra.

 
Obitelj Čikato želi se zahvaliti svima onima koji su olakšali gospar Hrvojeve zadnje dane na ovome svijetu: dr Domesu, cijelom odjelu pulmologije u dubrovačkoj bolnici, na čelu s dr. Žarkom Vrbicom, dr. Vesni Vladić Carević, dr. Elizabeti Čorović, dr. Zenanu Karamehmedoviću, odjelu onkologije, dr. Snježani Buhić i dr. Zvonimiru Curiću, svim medicinskim sestrama, koje su mu postale poput druge familije.

 
Hvala Hitnoj pomoći, Domu zdravlja i gosparu Majiću, Caritasu, sanitetskom prijevozu , obitelji Dugandžić i Kristić te don Stanku Lasiću i pogrebnom poduzeću Boninovo.

 
Hvala svima onima koji su donirali u humanitarne svrhe u ime našega Hrvoja, hvala za svaki vijenac, brzojav, ruku sućuti, hvala svojti, prijateljima, susjedima. Hvala Dubrovniče na svakoj lijepoj riječi i dostojnom ispraćaju.

Obitelj Čikato i Pavličević