POVODOM LJUBIČASTOG DANA Skinimo stigmu s osoba s epilepsijom

101

Na današnji dan, 26.ožujka, devetogodišnja Cassidy Morgan, javno je istupila i rekla da ima epilepsiju i kako želi da ljudi znaju da nisi sam ako imaš tu bolest.

Taj potez male Kanađanke prepoznat je međunarodno i otada se diljem svijeta, na svim kontinentima, obilježava Ljubičasti dan. Dan u boji lavande, koja simbolizira usamljenost, čest osjećaj oboljelih od ove bolesti.

Svi poznajemo nekoga tko ima epilepsiju. To je bolest poznata od davnina, prvi opisi ove bolesti javljaju se zapisani 2000 godina prije Krista. Od nje su bolovali i Napoleon, Sokrat, Aristotel, Dostojevski, Nobel, Van Gogh, Flaubert, Agatha Christie, Charles Dickens, Edgar Allan Poe, Ivana Orleanska, Beethoven, Thomas Edison,Newton, Michelangelo i mnoge druge poznate povijesne ličnosti.

Definicija epilepsije je da je to jedan od najučestalijih poremećaja u neurologiji,koja predstavlja povremeni i najčešće kratkotrajni poremećaj funkcije kore mozga. Istraživanja u Hrvatskoj su pokazala jednu vrlo poraznu statistiku: Hrvati u velikom broju, 41 % misli da su djeca i odrasli ljudi sa epilepsijom psihički bolesnici, 29% misli da bi ljudi oboljeli od ovog organskog poremećaja trebali raditi lakše poslove, te 17% smatra da ne trebaju imati djecu. Jedan dio hrvatskog stanovništa čak smatra da su „takvi mentalni bolesnici“ zarazni. 12 % Hrvata bi djecu koja boluju od epilepsije poslali u specijalne škole.

U Hrvatskoj 45 tisuća ljudi boluje od nekog oblika epilepsije. Mnogi od njih su dakle,stigmatizirani jer ih ljudi iz njihove okoline,isključivo zbog svog neznanja promatraju drugim očima.

Mali napadaji najčešće se javljaju u dječjoj dobi, a tipični su nagli i kratkotrajni poremećaji svijesti bez pada. Dijete je odsutno,zagledano u nešto,ne diše,ne govori i predmeti mu ispadaju iz ruke. Znaju se ponavljati nekoliko puta na dan.

Kad bolesnik padne na pod i ima karakteristično grčenje mišića to je tonično-klinički napadaj. Diše grčevito,mokri bez kontrole,može se ugristi za jezik i gubi svijest.

Tijekom nekog parcijalnog napada osoba je svjesna,ali se glava i oči mogu okrenuti na jednu stranu,a ruka i jedna strana lica se mogu nastaviti trzati. Osoba može osjetiti neobične mirise,okuse,zvukove.

Što može izazvati napadaj epilepsije? Mogu to biti urođene mane i perinatalni problemi,ozljede mozga,metabolički poremećaji,komplikacije dijabetesa,zatajenje bubrega i uremija tj.t oksično nakupljanje otpadnih tvari,poremećaji elektrolita, trovanje alkoholom ili drogama, fenilketonurija, tumori i lezije mozga.

Simptomi koji prethode napadajima su osjećaj bijesa, iznenadne žalosti, čudni zvukovi, mirisi, okusi, mučnine s povraćanjem, trnjenje ruku, pogrešna percepcija veličine predmeta, različiti neobični osjeti, osjećaj propadanja, iznenadno lupanje srca.

Oblici epilepsije su:

-Lennox-Gastaut sindrom koji je najteži oblik epilepsije i javlja se u ranom djetinjstvu uz mentalnu retardaciju.

-Juvenilna mioklona epilepsija koja je najčešći oblik idiopatske generalizirane epilepsije. Javlja se u pubertetu i predstavlja nasljedni poremećaj u neurološki zdravog djeteta. Ovaj oblik epilepsije ne narušava inteligenciju i dobro reagira na terapiju.

-Infatilni spazmi su kratki i iznenadni napadi koje karakterizira spazam ekstremiteta,struka i vrata. Obično spada pod dio West sindroma kojega karakteriziraju i hipsaritmije te teška encefalopatija sa psihomotornom retardacijom. Javlja se u prvoj godini života kao posljedica perinatalnog oštećenja mozga,postnatalnog moždanog inzulta ,cerebralne malformacije ili je idiopatska.

-Atonički napadi su karakterizirani gubitkom mišićnog tonusa,što rezultira padom i ozljedama lica i dijelova tijela.

Da zaključimo i pokušamo skinuti stigmu sa djece i ljudi koji boluju od epilepsije: epilepsiju mogu imati sve dobne skupine,muškarci i žene,epilepsija nije nikakvo ludilo,to je poremećaj u radu mozga,nije zarazna,može se dobiti kao posljedica ozljede mozga,povrede,moždanog udara,javlja se i u obiteljima gdje nitko prije nije od nje bolovao, žene s epilepsijom mogu imati djecu, mogu normalno funkcionirati u društvu, raditi, pridonositi zajednici, baviti se sportom, epi napad može se dogoditi i osobi koja nema epilepsiju, ne moraju biti manje inteligencije, kao što smo već naveli, mnogo je genijalnih umova bolovalo upravo od ovog poremećaja.

NIJE SRAMOTA IMATI EPILEPSIJU,SRAMOTA JE ODBACIVATI DRUGAČIJE ZBOG SVOG NEZNANJA.

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *