PREKO FUNJESTRE BY IVANA ŽUVELA KALINA: Svako zlo za neko dobro

884

U svakom zlu nešto dobro, tako bih ja nazvala ovo vrijeme. Podsjeća me na ono ratno, a za mene su kraj osamdesetih i devedesete bile najbolje godine mog života. S pijetetom prema žrtvama, naravno, bilo je to vrijeme kada si jasno mogao vidjeti tko je čovjek, a tko je vuk. Bilo je to vrijeme kad se dijelila i feta kruha, kad ti je susjed donosio vodu ili more da opereš zahod. Bilo je to vrijeme kad smo se radovali nekakvoj smjesi za 12 palačinaka i bili sretni kad bi svatko dobio po pola ili čak jednu cijelu. Bilo je to vrijeme kad si bio sretan što je sunčan dan, kad si nešto kasnije mogao upaliti svjetlo ili se umiti. Kad si bio sretan što taj dan nitko nije umro i bio sretan što si živ.

Potom je došlo neko loše vrijeme, vrijeme obijesti, materijalizma, zgrtanja solada, trčanja, trčanja, trčanja. Jednom je netko puno pametniji od mene rekao kako su ljudi cijelog svog života u potrazi za vremenom i novcem. Ako imaju novce, nemaju vremena, ako imaju vremena, nemaju novaca. I nikada nisu slobodni ljudi. Postali smo neempatični, oholi, bahati, natječemo se tko, kako, zašto, upiremo prstom u nekog drugog samo zato jer nismo zadovoljni vlastitim životima. Izgubili smo temelje društva, obitelj, jer djecu nam odgajaju ekrani i ulice, radimo po cijele dane i sve se vrti u začarani krug: novac-posao-trka za izgubljenim vremenom.

Nije važno vjerujete li u Boga, jeste li možda agnostik, vjerujete li u Majku Prirodu ili neku višu silu, ali sigurna sam kako nas upozorava. Potresi, poplave, loše vijesti..I opet ništa. Nismo shvatili. Kao tvrdoglava djeca koja se opeku, pa ponovo idu dirati špaher. Zaboravili smo svoje ja, pobrkali smo prioritete i što je najvažnije: nismo sretni.

I onda je došao nesretni virus: počeli smo primjećivati lijepe dane, buđenje proljeća, sadimo povrće, obitelji su doma, na okupu. Više se molimo nego prije, više kuhamo, više se družimo, zovemo prijatelje koje davno nismo čuli. Imamo vremena, jer se ono nekako usporilo. 

Proći će i korona. Sve je dosad prošlo. Pitanje je koliko će nas dugo držati ono što smo za ovo vrijeme naučili.

 




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *