Povodom 28.obljetnice osnivanja Zbora narodne garde Dubrovnik, prenosimo poziv na odavanje počasti poginulim i umrlim braniteljima-pripadnicima dubrovačkog ZNG-a i priopćenje koje potpisuje Mladen Jurković, predsjednik Udruge ZNG-a Dubrovnik:
Prije 28 godina utemeljena je samostalna bojna Zbora narodne garde Dubrovnik, postrojba koja je tijekom 1991. prvenstveno nadljudskim naporima branila i obranila Dubrovnik i dubrovački kraj. Njen utemeljitej pok. Miljenko Bratiš (bivši SSRO sa suradnicima) formirao ju je u bivšem odmaralištu Rašica. Zbor narodne garde Dubrovnik bio je formiran u okviru samostalne 11.bojne ZNG-a, koji je bio sastavljen od tri satnije. Dvije satnije bile su u odmaralištu Rašica, radi obrane bivše općine Dubrovnik, a jedna je satnija formirana u Metkoviću zbog obrane doline Neretve.
11.samostalna bojna ZNG Dubrovnik djelovala je u sklopu 116. brigade ZNG Dubrovnik, koja je ustrojena 26. lipnja 1991. godine, a koja je u tada neshvatljivim okolnostima ugašena 17. studenog iste godine. Zapravo je ta ista postrojba ponovo aktivirana 19. studenog na prostoru doline Neretve. 18. studenog 1991. godine, u blokadi Dubrovnika, naziv 11. samostalne bojne ZNG Dubrovnik se mijenja u 75. samostalnu bojnu ZNG-a Dubrovnik. Ona postaje okosnica i kroz 75. samostalnu bojnu operativno djeluju sve postrojbe u Dubrovniku, koje su do tada bile pod 116. brigadom ZNG Dubrovnik. Takav ustroj traje do 16. siječnja 1992. godine kad se gasi 75. samostalna bojna ZNG Dubrovnik i osniva 163. brigada HV Dubrovnik, koja preuzima dotadašnje postrojbe 116. brigade ZNG Dubrovnik, naravno osim policijskih postrojbi koje su krajem 1991. i početkom 1992. godine napustile borbeni sektor i prešle u obavljanje svojih redovitih policijskih zadaća.
Pod ovakvim okriljem su 1991. godinu bile dvije pričuvne satnije TO, dvije pričuvne satnije ZNG, jedna u Konavlima i druga u Stonu. Osim ovih postrojbi mobilizirana su dva Odreda narodne zaštite. Jedan u Gružu-grad Dubrovnik i drugi na Ćilipima u Konavlima. Nakon povlačenja u grad Dubrovnik satnije TO se raspadaju isto kao što se raspadaju konavoska pričuvna satnija ZNG na Grudi i Odred narodne zaštite Ćilipi. Stonska pričuvna satnija ZNG-a Dubrovnik ostaje u obrani Stona. nakon povlačenja u Grad Odred narodne zaštite Gruž se prvo reformira u BG-2, a potom u 2. bojnu 163. brigade HV Dubrovnik. Isto tako ustrojava se BG-1, te potom 1. bojna 163. brigade od djelatnog sastava ZNG Dubrovnik, od satnije Centra za obavješćivanje i od pričuvnog sastava policije koji su 17. studenog 1991. godine prešli u HV jer se tad policija vratila svojim uobičajenim poslovima suzbijanja remećenja javnog reda i mira u blokiranom Gradu.
Ratni put pripadnika samostalne bojne Zbora narodne garde Dubrovnik je izrazit u obrani Dubrovnika i na prostoru bivše općine Dubrovnik, te svakako i na drugim dijelovima Republike Hrvatske. 75. samostalna bojna ZNG Dubrovnik bila je profesionalnog karaktera i okupljala je dragovoljce-domoljube iz svih krajeva Hrvatske, te iz Hercegovine i manjih dijelova Bosne. Isto tako, bila je utočište i zaštita prebjezima iz tadašnje tzv. JNA. Kroz tu postrojbu ustrojbeno je prošlo više stotina gardista. Zbor Narodne Garde Dubrovnik bio je temelj iz koga su izrasli mnogi kadrovi tadašnjeg zapovjednog, te kasnije i ustroja OSRH.
Kadrovska osnova popune ZNG Dubrovnik bili su Prvi hrvatski redarstvenici-pripadnici Antiterorističke postrojbe policije MUP-a RH iz Kumrovca, te jednim djelom iz obučnog centra policije Valbadon. Naravno, veći broj pripadnika ZNG Dubrovnik bili su domaći domoljubi koji su bez razmišljanja i dvojenja, unatoč otvorenim prijetnjama domaćih izdajnika, stali u obranu svoga Grada i Domovine. Ova postrojba je bila temelj obrane dubrovnika i dubrovačkog kraja. Tako stoji povijesna činjenica kako su pripadnici ove postrojbe, zajedno s drugim dubrovačkim braniteljima, 116. brigade ZNG Dubrovnik i 163. brigade HV Dubrovnik, tijekom Domovinskog rata, pobijedili Titove zločinačke fašiste, šumske razbojnike i domaće izdajnike, koji su izvršili agresiju na Dubrovnik i Republiku Hrvatsku.
Zbog toga je ova postrojba ukazom Predsjednika RH odlikovana odličjem Reda Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost i junaštvo svojih pripadnika tijekom Domovinskog rata na prostoru Dubrovnika i dubrovačkog kraja. Naravno, u sklopu 116. brigade ZNG Dubrovnik, u obrani Dubrovnika i dubrovačkog kraja, sudjelovale su mobilizirane postrojbe tadašnje TO, koje je mobilizirao zapovjednik 116. brigade ZNG Dubrovnik pok. Željko Pavlović.
Od 16. siječnja 1992. godine 163. brigada HV Dubrovnik preuzima sve postrojbe, te ih preustrojava u 1. i 2. bojnu 163. brigade te krajem 92. godine, kad se osniva Borbena skupina Konavle radi oslobađanja Konavala, 163. brigada krajem 1993. godine dobiva i 3. bojnu zvanu “Konavoska bojna”.
U sklopu 163 brigade tada se od oklopne skupine formira TRD i dolaskom samohotki u blokirani Grad formira se oklopna bojna 163. brigade HV, te druge manje postrojbe pristožernog karaktera. 163. brigada HV Dubrovnik brani Dubrovnik i dubrovački kraj do kraja Domovinskog rata. Treba napomenuti da se u sklopu ovih postrojbi, a po odluci zapovjednika za Južnu Dalmaciju Marinova ustrojilo i Zapovjedništvo obrane Dubrovnik na čijem čelu je bio podpukovnik Nojko Marinović.
Dolaskom brigadira Veselka Gabričevića, koji je zamijenio zapovjednika 116. brigade ZNG Dubrovnik i dotadašnjeg prvog zapovjednika 163. brigade pukovnika Ivana Vareninu, na mjesto zapovjednika 163. brigade isti preuzima i dužnost zapovjednika obrane Grada umjesto dotadašnjeg Nojka Marinovića. Zapovjedništvo obrane Grada je trajalo do deblokade Dubrovnika, zapravo do osnivanja Južnog bojišta. Kroz 116. brigadu ZNG Dubrovnik, 75. samostalnu bojnu ZNG Dubrovnik i 163. brigadu HV Dubrovnik prošlo je oko četiri tisuća branitelja, a 180 branitelja je dalo svoje živote za obranu Dubrovnika i dubrovačkog kraja dok je preko 300 branitelja bilo ranjeno ili povrijeđene, ne računajući novonastale invalide nakon Domovinskog rata.
