Poštovani gospodine Vlahušić,
Trebalo mi je dugo vremena da se odlučim na ovo reagiranje na Vaše gostovanje na Novoj TV i objave na lokalnim portalima, ali kao konavoski i dubrovački branitelj nisam mogao ostati šutke. Prije svega želim istaknuti činjenicu kako sam zaprepašten elementarnim nepoznavanjem hrvatske povijesti koju ste pokazali govoreći o obnovi tvrđave na Prevlaci. Naime, Dubrovačku Republiku nije srušila austrijska vlast već francuska vlast ulaskom Napoleonove vojske 1806.g u Dubrovnik, te velike sile na Bečkom kongresu 1814/1815.g.
Činjenica jest da je Dubrovačka Republika pripojena Austro-Ugarskoj monarhiji, ali je činjenica i to da je na taj način Dubrovnik pripojen Dalmaciji, a na taj način i posredno hrvatskim zemljama koje su tada sezale sve do Kotora, a podsjetimo i kako je 1358. godine Zadarskim mirom, Dubrovnik stavljen pod zaštitu Ugarskih kraljeva i na taj način postao dijelom Hrvatsko-Ugarske države.
Dakle, Francuska je ukinula Republiku 1808, zatim je pripojena Italskom kraljevstvu (glavni grad Milano), te nakon toga je postala sastavni dio Ilirskih provincija (glavni grad Ljubljana). Bečkim mirom 1815. Ilirske provincije su pripojene Austriji.
Austrijska flota je u bici kod Visa porazila Talijansku te spriječila pripojenje Dalmacije Italiji. Sve to se ponovilo u I. Svjetskom ratu kad je Austrougarska flota spriječila talijansko osvajanje Dalmacije (većinu mornara i dobar dio časnika i dočasnika u toj istoj floti su sačinjavali Hrvati).
Dijelovi Dalmacije pripali su Italiji ugovorom s Kraljevinom Jugoslavijom (SHS), pa je tako i naše Lastovo postalo sastavni dio Italije.
Stoga je pogrešno nekoga nazivati okupatorom, a da se prije ne vidi slojevitost povijesti na ovim prostorima, jer da Austrija nije „okupirala“ Dubrovnik pitanje je kome bi danas Dubrovnik „pripadao“. Podsjećam samo kako je „okupacijom“ Austrije Dubrovnik i njegova šira okolica ušla u uglađeni i civilizirani dio Europe ( spomenimo samo željeznicu, katastar), za razliku od nekih drugih južnoslavenskih naroda čiju tradiciju i kulturu također poštujem.
O slojevitosti povijesti na ovim prostorima govori i činjenica kako ste upravo Vi gosp. Vlahušić kao gradonačelnik Dubrovnika potpisali sporazum o suradnji sa gradom Venecijom, koja je kroz stoljeća bila u latentnom sukobu sa Dubrovačkom Republikom.
Povijest treba ostaviti povjesničarima i okrenuti se budućnosti, a upravo obnova tvrđave na Prevlaci u kojoj će se osim turističkih sadržaja odati i dostojan pijetet svim narodima s ovih prostora, predstavlja tu budućnost u duhu zajedništva Europske unije.
Podsjećam kako su u austrougarskoj mornarici služili i pripadnici svih naroda iz sastava Austro-Ugarske monarhije te smještanje Muzeja austrougarske mornarice u obnovljenu tvrđavu na Prevlaci predstavlja odavanje počasti svim žrtvama.
No Prevlaka nije simbol ni Austro-Ugarske monarhije niti bilo koje druge državne tvorevine nakon nje na ovim prostorima.
Prevlaka je simbol Domovinskog rata i to ne samo na ovim prostorima već na nivou cijele Hrvatske, jer podsjećam Vas gospodine Vlahušiću kako je srpsko-crnogorska vojska otpočela svoj vojno-rušilački pohod na ovaj dio Lijepe Naše upravo se pozivajući na Prevlaku, odnosno na ugrožavanje Crne Gore sa prostora poluotoka Prevlaka.
Općepoznato je da su prvi projektili sa područja Crne Gore ispaljeni na Vitaljinu i Prevlaku dana 22. rujna 1991.g. i znamo što je poslije toga uslijedilo.
Oslobođenje Konavala i podizanje hrvatskog barjaka na tvrđavi na rtu Oštro označio je završetak Domovinskog rata na ovim prostorima, koji bi možda imao drugačiji kraj da se provela u djelo inicijativa o razoružavanju branitelja Dubrovnika i predaja tzv. JNA, koje ste između ostalih i Vi bili potpisnik 1991.g.
Po tome bi osloboditelji Dubrovnika i okolice bili samo X. hercegovačka brigada 1944.g. i JNA 1991.g. za koje znamo na koji su način „oslobađali“, a svi ostali bi bili okupatori.
Tko zna koliko bi još Daksi i Orsula imali da se to ostvarilo?
Želim se referirati i na Vašu izjavu kako se tvrđava na Prevlaci obnavlja sredstvima koja se prikupljaju od ulaznica sa dubrovačkih zidina. Pa zar nisu Konavljani kroz stoljeća aktivno sudjelovali u izgradnji tih istih zidina pa ovo možemo smatrati samo jednim malim povratom sredstava u Konavle, ali opet na dobrobit cijelog područja bivše Dubrovačke Republike.
I na kraju želim istaknuti kako bi trebali pokazati više poštovanja prema dubrovačkim braniteljima, među kojima su bili i brojni Konavljani, Župljani, Primorci i ostali iz svih krajeva Hrvatske i drugih država koji su dali svoje živote u obrani Dubrovačkih zidina.
Uvjeren sam da će ovo moje reagiranje podržati svi istinski branitelji i stradalnici Domovinskog rata.
Ovo iznosim kao svoje osobno mišljenje i ne želim ulaziti u nikakvu daljnju polemiku na ovu temu.
S poštovanjem,
IVO SIMOVIĆ-CRNI
Dubrovački branitelj
U Čilipima, 12. ožujka 2019.g.