Thomas Crowley rođen je u Manchesteru, a živio je u Južnoj Africi. Na televiziji je vidio sukob između Hrvata i Srba 1991. i istu jesen je stigao u našu zemlju. Pristupio je redovima HOS-a u Zagrebu i IX bojni Rafael vitez Boban. Više puta je bio ranjavan, a borio se na jasenovačkom, novljanskom, drniškom ratištu, pa kod Biograda, Svilaje i na Južnom bojištu. Sudjelovao je i u oslobađanju Škabrnje, a bio je i u bitkama na području Livna i Mostara.

Stekao je čin bojnika HV.  Poginuo je nesretnim slučajem na Južnom bojištu 10. lipnja 1995. Pokopan je u Splitu i posmrtno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Ovog lipnja, na tridesetu obljetnicu smrti Thomasa Crowleya, tri njegova sina sa suprugama i djecom, posjetila su njegov grob na Lovrincu, mural u Ulici Matice hrvatske u Splitu te svečanu akademiju u Domu HV.

Crowleya su njegovi suborci zvali Irac. Prošao je on ratišta diljem svijeta, uključujući Vijetnam prije nego li je vidio na televiziji kako tenk gazi fića u Osijeku.

Trevor, John i Patrick Crowley u pratnji supruga i djece posjetili su i Dubrovnik. Bili su na zidinama, prošetali Stradunom, a uz bivše pripadnike 9. bojne HOS-a imali su i prijem kod dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića.

Kažu nam kako su apsolutno oduševljeni Gradom.

-Nisam ovako zamišljao Hrvatsku, ovdje je prekrasno. Ljudi su jako ljubazni, srdačni, mi smo oduševljeni, kazao je John za naš portal.

Hrvati su jako zahvalni za sve što je vaš otac učinio za našu domovinu.

-Hvala vam. Ostajem bez daha otkako sam došao u Hrvatsku. Ponosan sam jako, osjećam tu zahvalnost. Na svakom koraku se osjeća koliko je naš otac ovdje bio voljen, rekao je Patrick i dodao kako je iznenađen ljepotom Dubrovnika, Srđem, tvrđavama..Ovo je nevjerojatno mjesto, počašćen sam što mogu biti ovdje.

Izgubili ste oca, poginuo je u jednoj za vas, dalekoj i nepoznatoj zemlji. Mislite li da nije trebao doći, jer ovo nije bio njegov rat?

-On je vidio da to nije u redu, tako je i nas odgajao. Svi imamo odgovornost, mislim da je svatko trebao doći ovdje, tko god je to mogao i imao sposobnosti za to. Ja jesam izgubio svog oca, ali vi ste ga dobili. Mi smo ponosni na njega, dodao je Patrick koji se svog oca ne sjeća. Rođen je naime, 1988.

Trevor je ispričao kako dugo vremena nisu znali da im je otac poginuo i nadali se kako je živ.

-Sjećam se tog jutra, kada sam saznao da nije živ. Tražio sam u glavi godinama neko objašnjenje zašto nam se ne javlja. Slomilo me to. Prođe vrijeme, moraš se pomiriti s tim, ali na njegovom grobu nisam mogao prestati plakati, nisam se uopće mogao kontrolirati.

Deset godina su tražili nekoga da ih poveže s tatinim suborcima. Na kraju su se našli preko- Facebooka.

-Hvala Bogu na društvenim mrežama!, kažu uglas sinovi legendarnog Irca.

– HOS-ovac Miro Vrkljan ih je našao, pa smo onda morali pripremiti svu dokumentaciju, kako bi oni svi došli ovamo. Bio je to proces koji je trajao da sve organiziramo, dodao je Slobodan Vukotić, koji je bio prevoditelj i spona između HOS-ovaca i članova obitelji Crowley.