Nadin, ravnokotarsko selo istočno od Zadra, stradalo je u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Nakon što su JNA i četnici mučili i ubili Hrvate u Vukovaru i Škabrnji, počinili su zločin i u Nadinu.

Branitelji Nadina snažno su se odupirali neprijatelju, gotovo nadljudskim naporom. Osim u Vukovaru, na Trpinjskoj cesti, nigdje do tada nije uništeno i zarobljeno toliko neprijateljskih tenkova oklopnih vozila kao u Nadinu.

19. studenog 1991. nastavili su svoj genocidni pohod, ubili 14 hrvatskih civila i 5 branitelja, dok ih se troje još smatra nestalima. Imovinu su im opljačkali ili zapalili.

16. lipnja 2011., 19 godina nakon zločina, zadarska je policija podigla kaznene prijave protiv Tripka Čečovića, zapovjednika 180. motorizirane pješačke benkovačke brigade vojske takozvane Republike srpske krajine te Zorana Lakića, zapovjednika Teritorijane obrane Benkovca zbog ratnog zločina. Teretilo ih se da su kao zapovjednici naredili napad na Nadin.

Branitelji koji su poginuli u Nadinu: Omer Slavko Brzoja, Milivoj Glavić, Novica Atelj, Tonči Šembera, Tomislav Šestan i civilne žrtve: Danka Brzoja, Stoja Brkić, Maša Čirjak, Ika Čirjak, Ive Glavić, Stana Glavić, Luca Glavić, Jakov Šestan, Marija Šestan, Ivanica Plastić, Roko Šimurina, Kata Šimurina, Šime Glavić i Nikola Atelj te nestali Petar Glavić, Marija Glavić i Ante Marić dali su svoje živote za Hrvatsku.