Slavimo Dan državnosti, u spomen na konstituiranje prvog demokratski višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. Na prvim višestranačkim izborima u proljeće te godine pobijedio je HDZ pod vodstvom dr Franje Tuđmana.
Bio je to masovni nacionalni pokret za stvaranje Hrvatske države. Hrvati su dobili priliku osloboditi se nametnutog zajedništva, biti svoji na svome, stvoriti neovisnu, slobodnu, bogatu malu državu. Znamo što se iza toga dogodilo. Plan Slobodana Miloševića, Velike Srbije, Hrvati su progonjeni na svojoj zemlji, ubijani, mučeni, zatvarani u logore. Teško je Hrvatska izvojevala svoju slobodu, platila danak u krvi svoje djece. Devedesetih se ovaj praznik slavio ponosno, zastave su bile na gotovo svakom prozoru, balkonu, kući. Danas ih rijetko možete vidjeti kako se vijore, nekima nije stalo do praznika, a ni do države.
Hrvati nisu ginuli za ovakvu državu danas. Za ovakvu državu nisu u krvi okupani Vukovar, Nadin, Škabrnja, Dubrovnik. Jesu li za ovo danas poginula djeca, majke, civili i najbolji hrvatski sinovi? Malo će vam tko reći suprotno.
Danas državu vode oni čija je jedna ruka na srcu, druga u špagu. Ova je zemlja nakon rata od interesnih skupina opljačkana, devastirana, prodana. Manipulira se braniteljima pred svake izbore, stvorili su velik broj lažnih invalida kako bi marginalizirali one istinske. Velika većina onih koji nam kroje sudbinu, voljeli bi da se Hrvatska nikad nije dogodila. Jedino što im zbilja ne smeta su hrvatske kune.
U Hrvatskoj ne postoji desno ni lijevo. Ne postoji ni centar. To su samo priče za mase, kako bi zamazali oči i prodavali maglu iskorištenom narodu. Njihove svetinje su interes, novac i moć.
Trebamo slaviti ono što danas možemo reći kako smo Hrvati, a da nas nitko ne prozove i pošalje na Goli otok. Možemo reći kako smo Hrvati, kako smo svjedoci vremena kad se stvarala mlada, neovisna država.
Trebamo slaviti Hrvatsku, ali za čiju su zaslužni isključivo naši branitelji i narod koji se vratio na svoja ognjišta. Svi vi koji ste nam tada krojili sudbinu i svi vi koji nam je krojite i danas, nemate vi što slaviti. Vi ste samo politički trgovci, pod krinkom domoljublja. Jer da niste ne bi ni primirisali Koloni sjećanja u Vukovaru, imali bi i malo obraza. Vi ste upravo ti koji ste prodali kosti naših nestalih, vi ste ti koji ste ih zaboravili i rekli kako to nije više važno. Vi ste ti koji nemate savjesti i mirno se možete nasmijati i stisnuti ruku nekoj majci koji gotovo trideset godina traži sina jedinca kako bi mu stavila cvijet na grob. Vi ste oni koji odmahuju rukom na smrt trudnice strijeljane na Ovčari.
Odakle vam pravo? Odakle vam pravo smješkati se s malih ekrana, držati govore i davati obećanja s figom u ruci? Dok su oni na koje vi danas s podsmijehom gledate stvarali Hrvatsku, vi ste zgrtali imetak. Vi danas imate kuće, bazene, velike plaće i jedete po kantinama za deset kuna. Vi izmišljate agencije i urede koje se ničim ne bave, zapošljavate kumove i rođake na vodeća mjesta i na taj način kupujete glasove za predstojeće izbore. Vi ucjenjujete i prijetite malim ljudima koji pošteno pokušavaju zaraditi svoj kruh. Vi praznika nemate. Nemate ni domovine, uz sve to što imate- ništa nemate. Jer ono što se zaista računa, ne možete kupiti ničim.
Hrvatskim braniteljima, njihovim obiteljima i istinskim Hrvatima želimo sretan Dan državnosti.
