Iz stranke Srđ je Grad uputili su priopćenje koje prenosimo u cijelosti:

Gasi svjetla, motaj kablove!

Gašenje Dubrovačke televizije simptomatično je jer upozorava da dominantni društveni odnosi i prakse ozbiljno ugrožavaju mogućnost ispunjavanja temeljne funkcije medija. Mediji su posrednik između nas i složene stvarnosti koja bi nam bez posredništva medija često ostala daleka i nerazumljiva. Temeljna je funkcija medija omogućiti ili olakšati objektivan uvid u ono što se događa oko nas i time pomoći građanima u donošenju informiranih odluka u javnom i privatnom životu. Odgovornost je države da kvalitetnim zakonom o medijima osigura slobodu medija od svih utjecaja koji udaljavaju medije od izvršavanja njihove osnovne funkcije posredovanja što objektivnijih informacija. Jednako tako, država mora osigurati pluralizam u medijskom prostoru izradom kvalitetnog pravilnika o financiranju medija na lokalnoj i nacionalnoj razini u kojem će financiranje medija ovisiti o jasnim strukovnim kriterijima, umjesto, kao što je slučaj sada, o kriteriju lojalnosti političkoj opciji, odnosno ruci koja ih hrani.

Neposredan povod ovom priopćenju gašenje je Dubrovačke televizije. U proteklih 18 godina novinari i ostali zaposlenicima DUTV-a uspješno ili manje uspješno dopirali su do gledatelja i time im pružili objektivan ili manje objektivan uvid u bitne ili manje bitne događaje koji su više ili manje snažno obilježili javni život grada. Na tome im, pa i onda, kao što je to bilo neposredno prije i tijekom kampanje za referendum oko apartmanizacije pod krinkom golfa na Srđu, kada smo smatrali da ne rade dobar posao, iskreno zahvaljujemo. Nadamo se da će već veoma brzo nastaviti raditi u nekom drugom mediju i tako prebroditi osobnu egzistencijalnu krizu uzrokovanu stečajem firme i posljedičnim gubitkom posla.

Gašenje Dubrovačke televizije simptomatično je jer upozorava da dominantni društveni odnosi i prakse ozbiljno ugrožavaju mogućnost ispunjavanja temeljne funkcije medija. Mediji su posrednik između nas i složene stvarnosti koja bi nam bez posredništva medija često ostala daleka i nerazumljiva. Temeljna je funkcija medija omogućiti ili olakšati objektivan uvid u ono što se događa oko nas i time pomoći građanima u donošenju informiranih odluka u javnom i privatnom životu.

Prvi razlog zbog kojeg mediji ne ispunjavaju tu funkciju, ili je uspijevaju tek dijelom ispuniti, leži u vlasništvu nad medijima. Na globalnoj razini ovaj se problem manifestira kao komercijalizacija medija. Privatno vlasništvo, naime, slijedi logiku tržišta, a ta je logika posve neovisna od informativno-prosvjetiteljske funkcije medija. Privatne vlasnike ne zanima objektivno putem svog vlasništva posredovati stvarnost. Njih zanima dobit, a taj interes vodi komercijalizaciji. Odabir medijskih tema i način na koji se one pokrivaju vodi se logikom profita. Teme su stoga često prvoloptaške i trivijalne, a kada to i nisu i kada bi ih trebalo objektivno i kritički obraditi, kako bi se građani bolje snašli u svijetu u kojem žive, način na koji se obrađuju podilazi ili senzacionalističkom ukusu odgojenom na clickbait filozofiji ili interesima velikih oglašivača.

Na lokalnoj razini problem vlasništva poprima specifične oblike koji ništa manje ne kompromitiraju temeljnu funkciju medija. U crony kapitalizmu, tipičnom za tranzicijske zemlje, koji obilježavaju bliski koruptivni odnosi politike i kapitala, teško je razlikovati nominalne od stvarnih vlasnika medija i proniknuti u povezanost stvarnih vlasnika s političkim i kriminalnim centrima moći. U takvom okruženju mediji prestaju biti posrednici objektivnih informacija (onoliko koliko je uopće moguće da informacije budu objektivne) i postaju sredstvo obračuna suprotstavljenih političkih i vlasničkih skupina. Stečaj Dubrovačke televizije, svi to znaju, samo se uglavnom prave neupućeni, posljedica je jednog takvog sukoba. Žrtve tog obračuna, međutim, nisu niti nominalni vlasnici, skriveni ortaci ili političke mecene. Jedine su žrtve zaposlenici i javnost.

Osim zbog vlasništva, mediji, napose oni lokalni, ne uspijevaju ispuniti svoju temeljnu funkciju i zbog načina financiranja od strane države, odnosno jedinica lokalne samouprave. Hrvatsko novinarsko društvo razradilo je prijedlog načina financiranja usklađen sa zakonskom obavezom jedinica lokalne samouprave da se pluralističkim pristupom medijima na lokalnoj razini omogući bolja, odnosno objektivnija informiranost građana.

Grad Dubrovnik izdvaja za financiranje lokalnih medija nekoliko puta više novca od jedinica lokalne samouprave slične veličine, ali čini to mimo prijedloga HND-a, između ostaloga na način da ciljano i otvoreno ne financira medije koji kritički pišu o radu i (ne)uspjesima županijske i gradske HDZ-ove vlasti.

U izravnom sukobu s Gradonačelnikom i sa simboličnom potporom iz gradskog proračuna, Dubrovačka je televizija opstajala dok je imala financijsku potporu onih čiji je gospodarski i politički interes bio suprotan interesu gradske vlasti, odnosu interesu skupina bliskih gradskoj vlasti. Dubrovačka televizija propala je onog trenutka kada je taj interes nestao ili se ostvario na neki drugi način. Pokazalo se, gotovo trenutnim stečajem, da medij koji kritički pristupa vlasti (ne ulazeći u motive takvog pristupa) i time daje objektivniji uvid u ono što se događa te pomaže građanima u donošenju informiranih odluka u javnom i privatnom životu, zapravo radi u korist vlastite štete.

Da ova kritika ne ostane sve samo na lokalnom primjeru, podsjetimo se da zadnjih gotovo godinu dana svjedočimo teškom političkom bullyingu Telegrama, čija je novinarka zaslužna za otkrivanje nezakonitosti u Ministarstvu kulture. Kao nagradu istraživačkom novinarstvu ministrica je Obuljen Koržinek u srpnju 2023. godine u javnu raspravu uputila prijedlog nacrta novog Zakona o medijima, u kojem je predložila da država subvencionira sve news portale koji su uveli model pretplate osim Telegrama, baš onog news portala koji ju je u tom trenutku istraživao zbog sumnjivih poslova s Geodetskim fakultetom.

Zaključimo, prostorni planovi instrument su države pomoću kojega zajednica ograničava korištenje zemljišta u privatnom vlasništvu, sprječavajući vlasnike da zemljište koriste na štetu javnog interesa. Kao što prostornim planovima štiti javni interes u fizičkom prostoru, država mora štititi javni interes i u medijskom prostoru. U rukama privatnih vlasnika, bez ikakve regulative koja bi štitila javni interes, mediji su opasno oružje manipulacije, obmane i obračunavanja. Odgovornost je države da kvalitetnim Zakonom o medijima osigura slobodu medija od svih utjecaja koji udaljavaju medije od izvršavanja njihove osnovne funkcije posredovanja što objektivnijih informacija. Jednako tako, država mora osigurati pluralizam u medijskom prostoru izradom kvalitetnog pravilnika o financiranju medija na lokalnoj i nacionalnoj razini, u kojem će financiranje medija ovisiti o jasnim strukovnim kriterijima, umjesto, kao što je slučaj sada, o kriteriju lojalnosti političkoj opciji, odnosno ruci koja ih hrani.