Trudnica koja je bila u rodilištu u Mariupolju tijekom bombardiranja prošlu srijedu preminula je, kao i njeno dijete, piše Associated Press.
Fotografija nje na nosilima pred ruševinama bolnice obišla je svijet i pokazala kakav horor proživljavaju nedužne žene zbog ruske invazije na Ukrajinu i bombardiranja ne samo civilnih meta, nego i ustanova gdje se spašavaju i rađaju životi.
Ženu su u srijedu u stanju šoka nakon vidljivih ozljeda odvezli u drugu bolnicu bližu prvoj crti bojišnice, gdje su se liječnici borili za njen život.
Vikala je: ‘Ubijte me!’
Svjesna da dijete neće preživjeti, govore liječnici, plakala je i vikala prema njima: “Ubijte me!”. Kirurg Timur Marin vidio je da joj je zdjelica zgnječena, a kuk slomljen.
– Uspjeli smo poroditi dijete carskim rezom, ali nije pokazivalo znakove života – kazao je kirurg.
Nakon toga pokušali su spasiti majku. Oživljavali su je više od 30 minuta, ali nije se izvukla. Oboje su, nažalost, preminuli.
Liječničko osoblje u kaosu nakon bombardiranja bolnice nije stiglo saznati ženino ime kako bi obavijestilo muža da preuzme tijelo nje i djeteta, ali je netko drugi to napravio umjesto njega pa nisu završili u jednoj od masovnih grobnica u blizini Mariupolja, piše AP.
Rusi: Tamo su neonacisti, ne žene i djeca
Agresori su nakon napada na Mariupolj tvrdili da se u rodilištu skrivaju neonacisti i ekstremistički azovski bataljun, da unutra nema pacijenata ni liječnika. Štoviše, ruski veleposlanik pri UN-u Vasilij Nebenzja šokantne fotografije trudnica iz Mariupolja nazvao je – lažnima.
Novinari Associated Pressa danima su izvještavali iz opkoljenog grada Mariupolja, gdje je, prema gradskom vijeću, do nedjelje u opsadi poginulo najmanje 2187 ljudi. Oni su iz prve ruke dokumentirali napad videosnimkom, vidjeli žrtve i pratili ih do bolnica.
Blogerica Mariana Višegirskaja, koja je na jednoj od fotografija iz razrušenog rodilišta u Mariupolju u visokoj trudnoći, dan nakon napada rodila je zdravu djevojčicu Veroniku. Rusi su je optužili da je glumica.
– To se dogodilo 9. ožujka u bolnici broj 3 u Mariupolju. Ležale smo na odjelima kad su se stakla, okviri prozora i zidovi razletjeli. Ne znamo kako se to dogodilo. Neki su imali vremena da se pokriju, drugi nisu – kazala je Višegirskaja.
Ona je imala sreće. Drugi nisu.
