Tužitelji su tvrdili da su izvršili velika ulaganja u Republiku Hrvatsku radi realizacije projekta Golf Srđ na platou iznad grada Dubrovnika na način da su kupili zemljište i izradili odgovarajuću dokumentaciju. Nadalje, tvrdili su da je postupanje hrvatske strane dovelo do gubitka vrijednosti projekta Golf i povezane imovine što je dovelo do toga da je zemljište izgubilo značajan dio svoje vrijednosti, da je time doveden u pitanje i sam projekt te da je Republika Hrvatska, između ostaloga, indirektno izvršila eksproprijaciju tužiteljevih ulaganja, a sve pozivom na odredbu čl. 6. Ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja između Republike Hrvatske i Kraljevine Nizozemske (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 10/98, 5/99, 7/99).

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je uloženim znanjem i snažnom argumentacijom uspjelo osporiti tužbu nizozemskog investitora.

Tribunal je svojim pravorijekom utvrdio da Republika Hrvatska nije povrijedila odredbe članka 3. stavka 1., 2. i 4. odnosno poštenog i pravičnog postupanja, legitimnih očekivanja, kao i članka 6. Ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja između Republike Hrvatske i Kraljevine Nizozemske te da nije bilo diskriminatornih postupanja nadležnih tijela.

Stoga je Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova u cijelosti odbio tužitelja sa zahtjevom što je još jedan veliki uspjeh Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, stoji na stranicama DORH-a.