VELIKA IZBORNA ANALIZA DUBROVNIK INSIDER-A: HDZ s partnerima ipak favorit na parlamentarnim izborima

420

Super izborna 2024. godina svakako će ozbiljno i dugoročno determinirati odnose na ljevici i desnici, te će pokazati imaju li stranke koje su lijevo, odnosno desno, u perspektivi dovoljno snage za pobjedu nad HDZ-om Andreja Plenkovića.

piše: dr.sc. Ivica Granić

Startne pozicije nikada nisu bile zamršenije. Platforma Možemo! u izbornu utakmicu ulazi s velikim ambicijama na krilima trijumfa od prije tri i pol godine, kada su u drugom krugu lokalnih izbora ‘osvojili’ u Zagrebu nevjerojatnih 200 tisuća glasova. Tomislav Tomašević tada je do nogu potukao konkurenciju i time dovršio trijumf platforme, koja je dobila više od 40 posto glasova i zamalo samostalnu većinu u Gradskoj skupštini. Osvojili su tada u glavnome gradu 750 vijećnika u gradskoj skupštini, kvartovskim vijećima i mjesnim odborima. Potvrda je to uzleta zeleno-lijevog bloka, započetog na parlamentarnim izborima u ljeto 2020. kada su iznenađujuće osvojili preko sedam posto glasova na razini države. Rodila se tada nova politička snage u Hrvatskoj, a sada, nekoliko godina kasnije, otvara se pitanje mogu li oni i SDP napraviti ono što je u Njemačkoj uspjelo svjetonazorski sličnim strankama, dakle osvojiti vlast.

Lijevi centar i izgledi

Što se tiče lijevog centra i ljevice to bi, zapravo, bilo to. Situacija je prilično očigledna, SDP i Možemo! se nadaju kako će zajedno pokušati dobiti glasova otprilike koliko ima HDZ, što bi, smatraju, bilo dovoljno za političku kombinatoriku koja bi im donijela saborsku većinu. Do stanovitih je problema došlo zbog prekida pregovora i samostalnog izlaska na izbore te dvije stranke, plus koalicijski partneri, no nema sumnje kako će nakon izbora, sukladno izbornom uspjehu, pokušati formirati vlast, odnosno vlast koju će činiti široka lijevo-zeleno-liberalna koalicija. U tom zbližavanju lijevih stranaka neki smatraju kako bi Joško Klisović, predsjednik zagrebačke gradske skupštine, mogao imati ključnu ulogu jer godinama usko surađuje s ‘Možemo!’ u Zagrebu, koji je njihova glavna baza. S druge strane poznato je kako dio vodstva SDP-a, blago rečeno, ne simpatizira Možemo! Naime, njihov rast smatraju neprirodnim jer se temelji tek na izbornoj pobjedi u Zagrebu, a to je, smatraju, Damoklov mač, jer će upravljanje Zagrebom uskoro postati njihov najveći problem. Birači vide stanje stvari kada je riječ o komunalnoj problematici u Zagrebu, grad je i dalje prljav i u ogromnim dubiozama, gradonačelnik nije kvalificiran za poduzimanje bilo kakvih ozbiljnih rezova. Osim toga tu je i problem nedovoljnog broja upravljačkih kadrova, sve će to, smatra onaj dio vodstva SDP-a koji nije sklon platformi Možemo! uskoro kulminirati.

Predsjednik Peđa Grbin 

Peđu Grbina se u stranci sve češće opisuje kao autokrata. Dugo je bježao od unutarnjih problema, izbjegavao ih rješavati i pretvarao se kao da je sve u redu. No malo je toga unutar stranke bilo u redu, a zbog teških unutarstranačkih odnosa pad se i danas, iako nešto manje, čini kao realna opcija. Kulminacija unutar stranačkog sukoba dogodila se prije godinu – dvije dana kada je veliki broj viđenijih članova, među kojima veliki broj saborskih zastupnika, napustio stranku. Osnovali su novu koju su nazvali ‘Socijaldemokrati’. No, unatoč početnome optimizmu i entuzijazmu osnivača teško je povjerovati kako mogu polučiti značajniji uspjeh na izborima, vremena je malo tako da su njihovi izborni izgledi praktički svedeni na razinu statističke pogreške.

Bilo kako bilo, politička budućnost SDP-a definitivno nije samo u njihovim rukama. U zadnjih nekoliko godina napravili stanoviti iskorak u kadrovskom, programskom i organizacijskom pogledu, to se mora priznati, ali njihov politički uspjeh, kako rekosmo, u velikoj mjeri ovisi o uspjehu ili neuspjehu njihova glavnog i partnera i konkurenta na ljevici, platforme Možemo! Ako, dakle, ‘zelena ljevica’ u Zagrebu demonstrira da ipak nekim čudom može kvalitetno odgovoriti na izazove s kojima se trenutno suočava u glavnom hrvatskom gradu, onda bi značajan dio birača ljevice mogao zaključiti da su oni ipak bolja opcija od potrošenog i unutarnjim raskolima oslabljenog SDP-a. Ali ako Možemo! i dalje nastavi s padom rejtinga u Zagrebu jasno je kako se otvara veći prostor za SDP. 

Nova i stara lica

Nameće se stoga pitanje: ima li ljevica i kakvi su joj izgledi za pobjedu na idućim parlamentarnim izborima, koji trebaju biti održani 17. travnja ove godine. Guranje u prvi plan donekle novih lica, poput recimo Mirele Ahmetović, Joška Klisovića, pa čak i nešto starijih Arsena Bauka, Hajdaš – Dončića, Lalovca ili Branka Grčića, moglo bi se tumačiti kao stanovita dodatna energija u stranci, jer su se sasvim solidno snašli na svojim pozicijama. No, istovremeno vidimo kako se kao nekakva dodatna energija predstavljaju i nepopularni likovi poput Freda Matića ili Ranka Ostojića. Ako je u pitanju tek simboličan čin davanja potpore aktualnom vodstvu, onda se to može shvatiti, ali ako je zamišljeno da ta ‘pojačanja’ budu glavna lica stranke prema biračima, onda je Grbin ‘džaba krečio’. 

SDP, kao i ljevica općenito, ne mogu pobijediti na izborima na kojima je odziv ispod 50 posto, što znači da trebaju mobilizirati što veći broj svojih birača. Dodatno važno pitanje za njih je i liderski potencijal Peđe Grbina. Je li on uvjerio građanstvo da bi bio kvalitetan budući premijer? Čuda su, naravno, moguća ali za sada istraživanja pokazuju kako veliki broj građana ne prepoznaje taj njegov liderski potencijal.

Kada se sve zbroji i oduzme, najmanje dilema oko sadašnjosti i budućnosti na lijevom spektru ipak imaju u Možemo! Što ne čudi s obzirom na prvotno njihovu uzlaznu putanju, koja je ipak zaustavljena. Sandra Benčić je nedavno podsjetila kako je Možemo! u posljednje četiri godine, od stranke za koju većina građana nije niti čula još početkom 2020. došla do stranke koja je četvrta po snazi u Hrvatskoj, što znači da su zaista puno postigli u tom periodu. Proteklih godina pokušavaju uvjeriti javnost kako su ozbiljna alternativa dosadašnjem modelu vlasti, te kako unose nove teme na političku agendu, pokušavaju pokazati kako ima politike i izvan standardnih identitetskih politika desnice i dosadašnje ljevice, poput problematike klimatskih promjena, energetske tranzicije, zaštite okoliša i zaštite radnika, socijalno ugroženih i prava manjina. Jesu li u tome iskreni i jesu li im birači povjerovali znati će se 17. travnja.

Ljevici i izgledi na izborima

Bez obzira koliko god se njihovi simpatizeri nadali kako bi ljevica mogla svrgnuti HDZ i partnere s vlasti, takav scenarij ipak nije izgledan u dogledno vrijeme. Jednostavno, Možemo! i SDP, osim što su međusobna konkurencija, koja se bori za naklonost sličnog biračkog tijela, ipak nisu ponudili cjelovita rješenja za zemlju, ona koja su izvediva, održiva i koja donose povećanje kvalitete života za sve. Dojam je kako su se fokusirali na dnevnopolitička prepucavanja, a slogan ‘Rijeke pravde dolaze’ ne znači zapravo ništa posebno. On se može protumačiti kao prijetnja kako će napuniti zatvore kriminalcima, baviti se uhićivati i sl. Takva politička retorika rijetko kada donosi ozbiljne izborne rezultate. Dojam je kako imaju nerealne ambicije i žele fotelje po svaku cijenu, malo je u tim programima rješenja koja zaista mogu poboljšati život građanima i donijeti potrebnu ekonomsku i društvenu transformaciju.

Faktor Milanović

Jedno od ključnih pitanja koja se nameću jest i pozicija i ponašanje aktualnog hrvatskog predsjednika, to jest donosi li njegovo neobično ponašanje ljevici štetu ili korist. Zoran Milanović svjestan je činjenice da se parlamentarna ljevica nije dokazala kroz svoj rad u parlamentu i kako joj treba dodatni zamah, u Zagrebu bi kazali ‘poguranac’. On je predsjednik države, nije član ni jedne stranke i trebao bi vodi neovisnu i iznad stranačku politiku, no on to ne čini. Zapravo, napravio je nešto nezabilježeno u modernoj parlamentarnoj tradiciji time što se otvoreno svrstao na stranu jedne političke opcije. Što će, po mišljenju potpisnika ovih redaka, ljevici kratkoročno možda i donijeti stanovite uspjehe, ali će joj dugoročno katastrofalno naškoditi, ‘tjerajući zeca’ predsjednik države bi mogao ‘istjerati medvjeda’. Ako ljevica izgubi na izborima, a vrlo vjerojatno hoće, onda jedan od najzaslužnijih za to biti će upravo Zoran Milanović. Da je kojim slučajem ostao po strani, izvan političke arene, HDZ i partneri nikada ne bi uspjeli mobilizirati toliki postotak svojih birača kao što je to sada slučaj. To, uostalom, pokazuju i izborne ankete, a pretpostavka je kako će HDZ i dalje rasti, vjerojatno čak preko 60 mandata u Republici Hrvatskoj.   

HDZ i partneri pred novom pobjedom?

Još od prvih višestranačkih izbora 1990. HDZ redovito osvaja najveći broj glasova desne provenijencije. Činilo se kako će se to promijeniti odlaskom Franje Tuđmana, no to se nije dogodilo. Premda su se povremeno na parlamentarnim izborima pojavljivale desne opcije koje bi nakratko zabljesnule i osvojile nešto mandata, to je bilo sve. Onda se 2015. pojavila nova politička opcija, ‘Most’, koji je osvojio čak 19 mandata i postao treća snaga u Saboru. Most je poslijeizborno koalirao s HDZ-om i ušao u Vladu Tihomira Oreškovića, koju je srušio već naredne godine. U međuvremenu su prošli važnu transformaciju, od skupa lokalnih političara koji su željeli ‘popraviti’ državu i vlast i izbjegavali ideološko svrstavanje, do sasvim solidne konzervativne stranke koja se bori s HDZ-om za manje-više isto biračko tijelo. Nakon njih i ‘Domovinski pokret’ Miroslava Škore dobio je 16 mandata, ali se u međuvremenu de facto raspao, na kraju pustio niz vodu čovjeka koji ih je stvorio, da bi preuzimanjem kormila od strane Marija Radića došlo do velike konsolidacije stranke, koja je izrasla u najozbiljnijeg HDZ-ovog konkurenta. 

Razmrvljenost desnice

Razmrvljenost političkih opcija koje su desno od HDZ-a jedna je od konstanti hrvatske politike u proteklih tridesetak godina, i tu se ne očekuju neke velike promjene. Trenutno su tu još ‘Hrvatsko bilo’, ‘HSP’, ‘OiP’ Karoline Vidović Krišto, razne HSS-ove, pravaške i umirovljeničke frakcije, zatim Ivan Pernar sa svojom strankom, no činjenica je kako su jedino ‘Most’ i ‘DP’ ozbiljne alternative HDZ-u, i iz današnje perspektive govoreći jedino bi oni mogli ozbiljnije ugroziti HDZ. Na izborima ćemo vidjeti jesu li postigli cilj i ostvarili svoj idealan scenariju da se bez njih ne može sastaviti buduća Vlada.

Zaključno, teško je spekulirati postoji li uopće neka opasnost za HDZ na ovim izborima. U posljednjih nekoliko godina političko vrijeme se ubrzalo, puno toga se događa u kratkom vremenu, pa su svake prognoze jako nezahvalne. No, gledajući iz sadašnje perspektive teško je vidjeti što bi moglo ugroziti zadnju parlamentarnu koaliciju HDZ-a, manjina, HSU-a, HSLS-a, Zekanovića i Petir, koja bi se mogla opet okupiti. Ta parlamentarna većina brojčano je bila mala, ali izrazito stabilna, što se pokazalo u nekoliko proteklih kriznih situacija kada je tih 76 ili 77 ruku uvijek bilo na broju. Osim u slučaju otkrivanja neke političke korupcije u zadnjih par dana, i to enormnih razmjera u koju bi bili uključeni premijer ili netko od njegovih najbližih suradnika, bivša parlamentarna većina mogla bi opet biti okupljena. 

Stanje po izbornim jedinicama

U Prvoj izbornoj jedinici HDZ bi mogao računati na pet mandata, Rijeke pravde na četiri, Možemo! na tri, a DP i Most bi dobio po jedan mandat. Druga izborna jedinica, za koju je vrijedilo pravilo – tko pobijedi u njoj dobio je izbore, donosi HDZ kao pobjednika sa 6 zastupnika, a SDP-u daje četiri mandata, DP-u dva, a po jedno Možemo! i Mostu. U Trećoj pobjedu odnose Rijeke pravde sa sedam mandata, HDZ ima pet, DP jedan i Matija Posavec jedan mandat. Prema istraživanjima, nadomak pragu je koalicija Možemo! koju zaokružuje 4,5 posto i Mostov savez sa Suverenistima 4,2 posto. U Četvrtoj jedinici HDZ bi dobio sedam mandata, Rijeke pravde četiri, DP dva i Možemo! jedan. Blizu saborskog mandata su Umirovljenici zajedno. U Petoj od 15 lista prolaze samo četiri: HDZ osvaja sedam, SDP tri, Most-Suverenisti jedan i DP tri mandata. U šestoj izbornoj jedinici vodi HDZ s pet mandata, ali je to ipak mandat manje nego na prošlim izborima, SDP ima jedan manje od HDZ-a, ali isto kao i na prošlim izborima, a Možemo! dva mandata, DP gubi jedan mandat, Fokus i Republika dobivaju. Sedma izborna jedinica u odnosu na 2020. ne donosi promjene HDZ-u i SDP-u. HDZ osvaja šest mandata, SDP ostaje na četiri, DP dobiva jedan mandat više pa je na dva, a Možemo! i Most zadržali su po jedan mandat. U Osmoj, tradicionalno lijevoj, koju čine grad Rijeka i cijela Istarska županija, isto nema radikalnih promjena. SDP pada za dva mandata, ali IDS osvaja dva, što u ukupnom zbroju čini status na ljevici isti: SDP bi dobio šest, HDZ četiri, IDS dva, a Možemo i Most jedan. Birači Devete na jugu ostaju vjerni HDZ-u, kojemu daju osam mandata, a SDP-u četiri, jedan više nego 2020., DP pada s dva na jedan, a Most zadržava jedan mandat kojeg je osvojio i na prošlim izborima. I Deseta još južnije potvrđuje status HDZ-ove izborne baze: HDZ-u sedam, SDP-u četiri – jedan više nego zadnji put, DP jedan, a Mostu dva. Ne treba zaboraviti da neodlučni birači znatno utječu na konačni ishod izbora i da se rijetko kad dogodi da ankete precijene HDZ pa bi mu se lako moglo dodati još tri posto glasova više jer simpatizeri HDZ-a nisu skloni izjašnjavanju u anketama. 

Ove izborne procjene temeljene su na izbornim anketama raznih agencija, kao i na procjenama potpisnika ovih redaka, no ne treba zaboraviti kako su izborne ankete uoči posljednjih parlamentarnih izbora 2020. godine gadno pogriješile, ne u par mandata nego u procjeni tko je trebao biti izborni pobjednik. Favorit je tada bila Restart koalicija koja je okupila SDP, HSS, HSU, Snagu, Glas, IDS i PGS. Predviđali su im od 51 do 60 mandata dok HDZ s partnerima HSLS-om i HDS-om nije trebao dometnuti više od 55 saborskih mandata. Rezultat je poznat: HDZ je osvojio 66 mandata, Restart koalicija 41. 

No, za sada ostaje dojam kako je HDZ s partnerima ipak favorit na ovim izborima. 

 




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *