– Kako bismo izbjegli ono što se događalo s POS stanovima, posebno sa POS-om 2, da stanove dobiju oni koji ih ne bi trebali dobiti, a kako ne bismo pogriješili, došli smo do nekog rješenja, a uvjeren sam da svatko od vas ima ideju kako odluku dodatno osnažiti da uistinu dobiju stan oni kojima je on potreban, počeo je o stanovima za mlade u Mokošici dubrovački gradonačelnik na današnjoj sjednici GV.

Franković je kazao kako će se u veljači ishoditi uporabna dozvola, a tada i raspisati javni poziv i objaviti spisak onih koji su se za stanove i natjecali. Isto tako, obitelji će kako bi se izbjeglo prodavanje stanova ili iznajmljivanje dati deset godina u najam, a potom ih mogu kupiti. Tada bi se od konačnog iznosa odbio iznos koji je već dat kroz najam.

Za komentar se javio vijećnik MOST-a, Maro Kristić:

– Svojevremeno smo komunicirali da će mlade obitelji moći kupiti po cijeni od oko 1350 eura po kvadratu. Trenutni zakoni ne omogućuju da jedinice lokalne samouprave mogu zajamčiti povlaštenu cijenu nekretnine nego će vještak procijeniti koliko stan nakon deset godina vrijedi. Ispostavit će se da su mlade obitelji dobile poticajnu najamninu, a nakon 10 godina to neće više biti poticajna cijena te ćemo ih vratiti u poziciju nekog običnog najmoprimca. Moramo ih na neki način zaštititi, tko zna tko će sjedati u GV za deset godina.

Gradonačelnik je odgovorio kako mogu garantirati da će cijena ostati 1300 eura. U tom slučaju, potrebno je donijeti još jednu odluku u kojoj će se taj iznos koji se daruje dati kao sufinanciranje mladim obiteljima.

Marko Potrebica predložio je i dodatnu kategoriju, onu samohranog roditelja kojemu je supružnik umro.

Svoje mišljenje na ovu temu iznio je i vijećnik Vido Bogdanović:

– Ova namjera je pozitivna i podržavam. Neke obitelji ne moraju biti nužno ni mlade, kao što je dr Bekić ovdje spomenuo: Što ako dođe neki doktor koji ima 55 godina i živio bi u Dubrovniku? Zašto i njemu ne dati takav stan? Nekih 15 stanova i prihode od njih ostavljati u fondu i s tim gradit nove stanove, zatvoriti krug. Nekih 20 milijuna kuna godišnje osigurati za ciljanu stambenu zgradu. S tim bi grad stvorio stambeni fond i ublažio ovaj POS pritisak i privukao mlade ljude. Zašto je uvjet da netko mora živjeti sedam godina u Dubrovniku? Što ćemo na primjer ako par konobara hoće doći živjeti, raditi i ostati ovdje? Zašto im ne bi pomogli da riješe svoje stambeno pitanje? Možda su deset godina podstanari u Župi, ali ne mogu konkurirati u gradu jer im je prebivalište u drugoj općini?