Gradska vijećnica Viktorija Knežević objavila je na Facebooku podužu objavu u kojoj se zapitala je li ona jedina koja sumnja da bi požari u Omišu i na Pelješcu mogli služiti odvraćanju pozornosti javnosti od afere s otrovnim otpadom u Lici. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.

‘Sinoć je katastrofalan požar iz Lokve Rogoznice stigao sve do Omiša. Jutros je planulo kod Kune Pelješke. A upravo danas u Gospiću zasjeda saborski Odbor o desecima tisuća tona nezakonito odloženog otpada, kontaminaciji tla i podzemnih voda, mogućoj ugrozi zdravlja ljudi i odgovornosti onih koji su godinama morali vidjeti što se događa.
I što danas gleda cijela Hrvatska?
Vatru.
Razumljivo. Kada gore kuće, kada se ljudi evakuiraju i kada su ugroženi životi, sve drugo nestane s naslovnica.
Požari u Dalmaciji u kolovozu sami po sebi nisu neobični. Uzroci ovih požara još nisu službeno utvrđeni. Sama vremenska podudarnost nije dokaz.
Ali jest razlog da postavimo pitanje.
Osobito kada u Lici ne govorimo o običnom komunalnom prekršaju, nego o predmetu u kojem se istražuje zločinačko udruženje, milijunska protupravna korist i lanac ljudi bez kojega se deseci tisuća tona otpada nisu mogli neopaženo dovoziti, istovarivati i zakapati.
Ideja da bi mafija proizvela katastrofu kako bi ostvarila neki drugi cilj nije filmski scenarij.
Cosa Nostra je 1984. bombom u vlaku Rapido 904 ubila 16 ljudi. Službeni talijanski izvori navode da je cilj tog mafijaško-terorističkog napada bio i odvratiti pozornost države od aktivnosti Cosa Nostre na Siciliji.
Bombaškom kampanjom 1993. u Firenci, Milanu i Rimu mafija je pokušavala ucijeniti državu i prisiliti je na ublažavanje antimafijaške politike.
A novija istraživanja velikih požara na Siciliji opisuju namjerno podmetanje požara kao sredstvo profita, kontrole teritorija, zastrašivanja i pokazivanja moći.
Dakle, organizirani kriminal dokazano ne preže pred stvaranjem katastrofe ako mu ona može koristiti.
Ne tvrdim da su požari u Omišu i na Pelješcu povezani s otpadom u Lici.
Tvrdim da se ta mogućnost ne smije unaprijed proglasiti ludom i izbaciti iz istrage.
I neću se zadovoljiti priopćenjem da je sve učinio neki „neodgovorni pojedinac”.
I pojedinac ima ime, kretanje, telefon, kontakte i motiv.
Želim znati je li bilo više početnih žarišta. Što pokazuju kamere uz ceste? Koja su vozila ondje zabilježena u vrijeme izbijanja požara? Što pokazuju podaci baznih stanica? S kim su osobe koje su se zatekle na tim mjestima komunicirale? Postoji li ikakva veza s ljudima iz kriminalnog lanca otpada?
Jer organizirani kriminal ove razine ne traje godinama samo zahvaljujući kriminalcima.
Traje i zato što netko ne vidi kamione, ne provjerava papire, ne reagira na prijave, izdaje dozvole ili zatvara oči.
Ponekad zbog nesposobnosti.
Ponekad iz straha.
Ponekad zbog novca.
A ponekad zato što se interes kriminala i interes politike susretnu.
Zato u ovom slučaju povjerenje u sustav nije metoda. Dokazi jesu.
Ako se mora ispitati i postupanje državnih tijela, istraga ne smije završiti samo njihovim uvjeravanjem da su učinili sve što su trebali.
Ako je riječ o slučajnosti, ozbiljna i javno provjerljiva istraga to će pokazati.
Ako nije, onda svrha požara nije bila samo spaliti zemlju.
Svrha je bila da mi gledamo u vatru dok se iza dima štite odgovorni, potrošeni pijuni zamjenjuju novima i posao nastavlja.
Možda griješim.
Ali kao građanka i političarka imam pravo postaviti pitanje.
Nakon svega što već znamo, neodgovorno bi bilo ne postaviti ga’, napisala je Knežević.