Vrijednim izdanjem otvorena vrata znanju o prošlosti dubrovačke glazbe

421

Predstavljanje knjige dr. sc. Miha Demovića „Velika povijest dubrovačke glazbe“ u četiri sveska održano je sinoć, 16. kolovoza u organizaciji Dubrovačkih ljetnih igara i udruge Stara dubrovačka glazba u atriju palače Sponza. Iznimno vrijedno izdanje predstavili su Denis Ajduković, tehnički urednici Zlatko Pavetić i Štef Šprajc, Ileana Grazio, Stipe Nosić i sam autor Miho Demović. U glazbenom dijelu su uz Denisa Ajdukovića sudjelovali Mirjan Bukmir, Đive Franetović Kušelj, Marija Grazio, Stefani Grbić te Dubravka Hilje.

 

Zahvalu u ime udruge Stara dubrovačka glazba, ali i svoju osobnu, uputio je Denis Ajduković izrazivši koliko je don Mihov primjer predanog rada i istraživanja značajan za mlađe muzikologe i glazbenike. Prof. Ileana Grazio dala je muzikološki osvrt na ovaj izniman projekt istaknuvši kako nijedan grad u Hrvatskoj nije imao primjer ovakvog djela. Fra Stipe Nosić iz Samostana Male braće govorio je o Glazbenom fondu u knjižnici svojeg samostana koji je bio izvor građe Mihu Demoviću. Suradnici na pripremi ovog kapitalnog izdanja Zlatko Pavetić i Štef Šprajc govorili su o tehničkoj opremi knjige i notnoj obradi građe kao ključnim preduvjetima za finaliziranje mnoštva građe koju je autor prikupio. Završnu riječ uputio je sam autor izrazivši svoju zahvalnost što je unatoč vrlo slabom zdravlju u jednom trenutku pripreme izdanja ipak dočekao ovo predstavljanje. Zahvalio je svim suradnicima, organizatorima i svima okupljenima. Govor je počeo sa suzama, ali je završio u smijehu, a don Miho je time želio dati i poticaj mladim istraživačima jer, kako je istaknuo, materijala za istraživanje ima još jako puno i treba ga sačuvati od zaborava U glazbenom dijelu dubrovački su glazbenici izvodili neka od najvrjednijih djela iz dubrovačke glazbene prošlosti poput skladbi Luke i Antuna Sorkočevića, Freda Grazia, Jurja Kraljića i drugih.

 

„Velika povijest Dubrovačke glazbe“ u četiri sveska dr. Demovića obuhvaća glazbenu građu od 10. stoljeća do 1944. godine. U knjigama se nalaze iscrpni podaci i kritičko-stručne interpretacije arhivskih djela te nisu navedena samo imena glazbenika i njihovi opusi, već je objašnjen i širi društveno-politički i kulturni kontekst vremena u kojem su djelovali, odnosno u kojem su djela nastala. Četiri zasebne knjige međusobno su odijeljene prema sudbonosnim povijesnim događajima koja su obilježila ne samo gospodarsko-političku nego i društvenu  kulturnu prošlost Dubrovnika, pa i glazbenu (Knjiga I. – od 1000. do 1667. godine; Knjiga II. – od 1667. do 1808. godine; Knjiga III. od 1808. do 1918. godine; Knjiga IV. od 1918. do 1944. godine). Vrlo je zanimljiv podatak da je prije 1969. godine (kada je Demović počeo objavljivati svoje radove) bilo poznato tek nekoliko skladateljskih imena koja su se vezivala uz Dubrovnik. Miho Demović je gotovo cijeli svoj život posvetio, uz svećeničko zvanje, istraživanju dubrovačke glazbene baštine.

 

Teologiju i Crkvenu glazbu Miho Demović je diplomirao u Zagrebu gdje je pohađao još i zasebne tečajeve iz glazbe te latinske i ćiriličke paleografije i arhivistike na Povijesnom institutu HAZU. Studij muzikologije i povijest umjetnosti magistrirao je u Ljubljani, a postdiplomske studije dovršio je na Sveučilištu „Albertus Magnus“ u Koelnu i Bonnu gdje je nakon položenih rigorozoma iz glazbe, teologije, filozofije obranio doktorski rad s naslovom “Musik und Musiker in der Republik Dubrovnik, vom anfang des 11. Jahrhunderts bis zur Mitte des 17. Jahrhunderts” i proglašen doktorom filozofije područja glazbenih znanosti. Čitav radni vijek službovao je kao Regens chori (kapelnik) najprije dubrovačke, a od 1965. godine i zagrebačke katedrale. Uz to je istraživao hrvatsku srednjovjekovnu glazbenu prošlost, posebice u Dubrovačkoj Republici. Objavio je preko 200 znanstvenih radova i 30 zasebnih knjiga te slovi kao jedan od najplodnijih hrvatskih muzikologa.

 

Tiskanje ovog izdanja pomogli su: Društvo prijatelja dubrovačke starine, Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanska županija, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Društvo hrvatskih skladatelja, Općina Konavle te Udruga za zaštitu izvođačkih prava.


TAG


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *