Za slijepog planinara Feruča Lazarića uspon na vrh je najbolji osjećaj koji postoji

256

Dubrovačke knjižnice u suradnji s Hrvatskim planinarskim društvom „Sniježnica“ i HGSS stanicom Dubrovnik u okviru programa Putositnice utorkom, ugostile su 9. travnja Feruča Lazarića, jednog od najpoznatijih istarskih i hrvatskih slijepih planinara, koji je održao putopisno predavanje pod naslovom „Život je lijep i kad si slijep: planinarenjem vidjeti što drugi ne vide“.

Prisutne je uvodno pozdravila knjižničarka Matija Nenadić, ujedno i organizatorica „Putositnica“. Za 69-godišnjeg Feruča doći na vrh planine je najbolji osjećaj koji postoji. Iako mu taj vidik s vrha prepričaju kolege, ono što on „vidi“ je miris cvijeća, žubor vode, osjećaj kamenja pod nogama. Ne postoje prepreke kad si slijep, samo uživanje u pravim stvarima – ističe Feručo. Oni koji poznaju Feruča Lazarića reći će da ga je najlakše opisati kao čovjeka kojeg resi čista i zarazna radost življenja. Ostavši bez vida u četrdesetoj godini života, otkrio je čitav jedan novi, nevidljivi svijet prepun slika, mirisa i pjesme. Preko Hrvatskog planinarskog saveza došao je do zagrebačkog Društva „Prijatelji planina“, u sklopu Udruge slijepih. Dvije godine s njima je planinario, ali htio je nešto više, htio je planinariti s ljudima koji vide. Stoga se odlučio na veliki podvig, popeti se na ‘planinu bogova’ – Olimp. Nakon što je osvojio tu planinu postao je zvijezda i nije mu više bilo teško pronaći vodiče za ostale pohode. Popeo se na Triglav, Karpate, osvojio je i bugarsku Musalu – najviši vrh Balkana, na Kilimanjaru je bio, ali ne do vrha, propješačio je i Via Adriaticu, najdulju „long trail“ stazu u Hrvatskoj – 1.100 kilometara od Istre do Dubrovnika, a njegov zadnji pothvat bio je uspon do Machu Picchu na Andama. Planinarenje mu je izazov i ljubav.

– Meni je zadovoljstvo reći da sam sa svojom sljepoćom više dobio nego izgubio. Kao slijepac sam počeo planinariti, puno putujem, upoznajem pozitivne ljude koje ne bih sigurno upoznao da vidim. Za mene živjeti znači putovati – zaključuje Lazarić koji je pri kraju predavanja na gitari odsvirao i otpjevao pjesmu „Bésame mucho“.

Nedavno je primio i najviše priznanje Hrvatske planinarske obilaznice za ispenjanih 150 najviših vrhova Hrvatske. Vođen mišlju kako je putopis zapravo forma u kojoj se u samo par rečenica napiše ono što vidiš, a sve ostalo je opis doživljaja, Feručo Lazarić dosad je objavio i dvije knjige – „Planinarenje na slijepo“ i „Na drugi način lijepo“ – dok je treća u nastajanju.

 




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *