ZAŠTO STE ZABORAVILI SUSTJEPAN? Evo što je svojevremeno o 6. prosincu i tom položaju kazao veliki Aljoša Nikolić

2473

Jučer se održao još jedan Dan dubrovačkih branitelja. Bilo je lijepo, dostojanstveno i svečano i sve je upotpunjeno nastupom Marka Perkovića Thompsona na Stradunu. Svaki nazočan branitelj jučer je bio ponosan i sretan i osjećao zahvalnost i ponos.

Na jučerašnji datum, 06. prosinca 1991. srpsko-crnogorska vojska teško je napala Grad pod Srđem. Na našem brdu, u tvrđavi Imperijal odigravala se takva bitka o kojoj bi Amerikanci odavno napravili par filmova i barem dvije serije. Tog dana su se naši branitelji herojski branili protiv daleko premoćnijeg neprijatelja koji je napadao pješadijom i tenkovima. Bilo je ranjenih, ali nitko nije poginuo.

Ipak, tog dana, na nultoj crti obrane, u Rijeci dubrovačkoj, u našem Sustjepanu, poginula su četiri hrvatska branitelja. Miroslav Buntić, Šaban Islamovski, Mario Zelenika i Marko Bitunjac preminuli su pod kišom granata. Braneći Dubrovnik.

Na Srđ dođe cijela svita, političari, branitelji i njihovi gosti, međutim vrlo je tužno biti svake godine u Sustjepanu, u koji dođe tek desetak svjedoka tog teškog vremena.

Tamo nema nijednog izaslanika Sabora, nijednog ministra, nikoga iz županije. Nema ni puno branitelja. Tek jedan mali broj. Čak ni Sustjepanci, žitelji tog malog mjesta ne izađu iz svojih kuća. Mediji također zaobilaze Sustjepan. Ove godine je osim našeg portala, tamo bila samo ekipa Libertas televizije.

Izaslanstvo Grada Dubrovnika svake godine dođe odati počast, dok župan Nikola Dobroslavić nikada nije našao vremena u svojih nekoliko mandata.

Sustjepan je ’91 izgledao gotovo kao Vukovar. Od 79 kuća njih 78 imala je direktan pogodak. Samostalni vod Sustjepan odbio je svaku zapovijed da napusti položaj, koji su u nekoliko navrata dijelili s četnicima. Bili su opkoljeni s tri strane.

Dok se BBB sjećaju Sustjepana, pa izvjese transparent “Samo je kamen ostao, još uvijek čvrsti hrvatski, još postoji Sustjepan i branitelji njegovi”, nas nije briga. Dolazimo samo tamo gdje se nalaze kamere i naslikavamo se?

Braniteljski portal je objavio izjavu velikog heroja Dubrovnika Aljoše Nikolića: “Malo sam alergičan na taj 6. prosinac, jer veće je opterećenje imao, na primjer Sustjepan i taktički i strateški nego Srđ.

Dakle, ovako: Samostalni vod Sustjepan činili su: Miroslav Buntić, Ljupko Kajić, Ivo Srebrović, Šaban Islamovski, Josip Franičević, Krešimir Ševeljević, Baldo Bilić, Branko Vodopija, Nikša Radović, Ante Kalina, Dinko Tomić, Đokaj Barlec, Luka Mitrović, Jakša Hodak, Božimir Putica, Antun Perčin, Tonći Bitanga, Cvijeto Kapetanić, Marinko Papac, Marko Živanović, Goran Mazić, Ivica Devčić, Ivica Vlatko, Husnija Ćustović, Ivica Šabadin, Dragan Petrušić, Dragan Oberan.
U pomoć su im stigli u studenom uz branitelje iz grada došli i branitelji iz Sinja, Omiša i Velike Gorice.
Četvorica mrtvih branitelja i 18 ranjenih iznešeni su tog svetog Nikole iz Sustjepana. Dani koji su uslijedili, bili su jednako teški ili teži, ali su na svu sreću, bili bez žrtava. Sustjepan je teško granatiran gotovo svakodnevno, pa tako kažu da je znalo pasti i po 350 granata u sat i po vremena.
Osamnaest dana Sustjepan je branila i obranila šačica hrabrih ljudi. I dalje je zapovjedništvo naređivalo odstupanje s položaja.
Svaku su zapovijed odbili:
JAKŠA HODAK, zapovjednik
ANTE KALINA, dozapovjednik
BALDO BILIĆ
IVO PRPO SREBROVIĆ
ANTUN PERČIN
CVIJETO KAPETANIĆ
MARINKO PAPAC
LUKA MITROVIĆ
TONĆI BITANGA
IVO ŠABADIN
DRAGAN PETRUŠIĆ
LJUPKO KAJIĆ
To su imena ljudi koja moraju ostati zapamćena u novijoj povijesti. To su ljudi koji su ostali na nultoj crti, koju su dijelili sa agresorskom vojskom, koji su preživjeli 06. prosinac i nisu odstupili. 07.12. pridružuje im se HUSNIJA ĆUSTOVIĆ, medicinski tehničar, o kojemu njegovi suborci govore sa poštovanjem i zahvalnošću jer je bio toliko hrabar da nakon tako teškog dana dođe i ostane s njima do kraja. Nekoliko dana kasnije dolazi i GORAN MAZIĆ, dovoljno lud da se pridruži ekipi koja se smatrala otpisanima. Danima pomoć u ljudstvu nije dolazila, ostali su prepušteni sami sebi.
Tako je to bilo te 1991. u Sustjepanu, kojeg su mediji kasnije prozvali „Malim Vukovarom“ sudeći po svakodnevnom granatiranju i napadima, a i braniteljima koji su imali veliko srce.
Lijepo je bilo vidjeti domoljube na Stradunu, ali još bi ih ljepše bilo vidjeti kako pale svijeće herojima Sustjepana.

Ali, izgleda osim nekolicine, pok Aljoše i BBB nitko drugi ne zna što je bilo……




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *