Dubrovčani, koji žive u zidinama s pravom se žale na to kako nemaju gdje što kupiti. Tek pokoja butiga za spenzu, s paprenim cijenama, a za ostale potrepštine moraju u Gruž ili Lapad. Ako se radi o povećoj spenzi, nastaje problem i sa prebacivanjem svega toga do doma, a u ljetnim mjesecima to postaje gotovo nemoguća misija.
Znamo kako vrijeme čini svoje, ali možemo barem reći kako nam se ovo vrijeme nimalo ne sviđa. Grad postaje muzej, nepodnošljivo mjesto za one koji ga zapravo gradom čine. Osim onoga što su nam u zalog ostavili naši stari, ono što je novo vrijeme donijelo, a mi dopustili jest devastacija, PVC vrata i prozori, bankomati, suvenirnice i još bankomata.
Fotografije Facebook grupe Dubrovnik nekad dočaravaju kako se nekada živjelo u Dubrovniku i čime su se ljudi bavili. Bili su to pretežno obrti, kojih nažalost, danas više nema. Spisak je iz 1905.., a sastavlio ga je Abranin Tolentino 1958.godine. Početkom 20.stoljeća bilo je krojača, barbijera, crevljara, zlatara, papučara, orlođista, prodavala se pitura, paste i klobuci.
Dokument tog vremena pogledajte u našoj fotogaleriji. (Izvor: DPDS)
