Tog jutra raketirali su repetitor na Srđu i doveli Dubrovnik u komunikacijsku blokadu, uništili su trafostanicu u Komolcu kao i stanice za opskrbu vodom. Dubrovnik je bio odsječen, bez struje i vode. To je bio tek početak užasa.
Nismo mogli vjerovati kako će popaliti naše Konavle, Primorje i Župu, kako će neprijatelj ući u Rijeku dubrovačku. Ništa im nije bilo sveto, bolnica, crkve, stambeni objekti, civili, čak ni djeca. Krenula je agonija u kojoj smo pokapali naše sugrađane i one koji su nam pomagali braniti Grad.
To je bio dan kada smo shvatili kako više ništa neće biti isto.



















