Iza nas su još jedni izbori za Gradsko vijeće Grada Dubrovnika. Na početku oštra kampanja, kasnije je utihnula.
HDZ je očekivano dobio najveći broj mandata, ali očekivali smo kako će koalicija Slobodno dobiti barem šest, to jest jedan više od prošlog saziva Gradskog vijeća u kojem su srđevci imali tri, a SDP dva vijećnika.
Anita Bonačić Obradović je očito bila loš izbor srđevaca i stranke Možemo! iz nekoliko razloga: Afere koje su ugledale svjetlo dana bile su sve protiv čega su se srđevci godinama borili. Upoznali smo ih davnih dana, kada su kao aktivisti prikupljali potpise za referendum i žestoko se borili da Srđ ne postane Nova Mokošica. Bonačić Obradović im u ovoj kombinaciji nikako nije trebala. Sinoć je u svom obraćanju javnosti kazala kako je ulazak u drugi krug njezina osobna pobjeda, što ne može biti točno jer su joj upravo srđevci dali kompletnu logistiku, pored nepostojećeg dubrovačkog SDP-a. Gdje je još Srđ je grad pogriješio? Na hrvatskom jugu ne može pobijediti ekstremna ljevica, a tim su putem srđevci krenuli onog trenutka kada su se priklonili možemovcima. Dubrovnik je grad političkog centra, gdje isto tako ne može pobijediti niti ostvariti veći rezultat ni ekstremna desnica.
Bonačić Obradović je osoba bez karizme, ne djeluje simpatično, za razliku od nositelja koalicije Snaga juga, Marka Giljače. Giljača se u Gradu percipira na jedan sasvim drugi način, nitko za njega nema lošu riječ, elokventan je, pametan i vjeruje u ono što govori. Prema DIP-u, da se pita samo Dubrovčane, Giljača bi bio protukandidat Blažu Pezu jer je osvojio preko 4500 glasova naših sugrađana.
Gradsko vijeće će ovim lošim rezultatom koalicije Slobodno ostati bez jednog od osnivača srđevaca, Đura Capora.
Vjerujemo kako bi daleko bolji rezultat imali da su umjesto Bonačić Obradović za kandidata istaknuli Ivana Viđena uz zamjenicu Petru Marčinko. Oni su istinski srđevci i borci za pravdu, koji nisu odstupali od svojih uvjerenja cijelog svog političkog djelovanja.
Tko je još naštetio rezultatu koalicije? Glavom i bradom Viktorija Knežević. Iako smo od odvjetnice očekivali agresivniji nastup, jer je godinama bila viđeniji oponent HDZ-u, Knežević je odlučila kako je sama kazala: “Voditi kampanju kakvu Dubrovnik zaslužuje: afirmativnu, kulturnu i argumentiranu.” Iako je kao stručna osoba, mogla tijekom kampanje ukazati na afere protukandidata, to nije činila. Knežević je ipak osvojila dva vijećnička mandata i uz zamjenicu Natašu Đurović Đanović će u novom sazivu Gradskog vijeća. Knežević i Đurović Đanović sjedati u oporbi, jer ne žele koalirati s “HDZ-om i njegovim priljepcima”, kako je navela Knežević u više navrata.
Vićanov DDS imat će tri mandata, koliko je i očekivano, kao i Dustra s dva mandata. Raguž je zbog D’honta izgubio jedan mandat, pa je pomalo i neočekivano imao skoro tri. Prema najavama HDZ-ovaca DDS i Dustra participirat će u vlasti kao što je to bilo i dosada.
Što je s onima koji nisu prešli prag? Valentin Dujmović je zaista imao originalnu kampanju, usudili bi se reći, najbolju od svih, ali to mu nije pomoglo. Dubrovnik neće glasati za čovjeka koji nije s ovih prostora i koji nosi teret poveznice s bivšim gradonačelnikom, a i ljevica koja bi možda glasovala za HNS-ovog kandidata nije zaboravila njihovu koaliciju s HDZ-om na državnoj razini. Dujmović je percipiran kao HDZ-ov igrač koji je tu statirao da bi rasuo glasove ljevice.
Most je očekivano doživio debakl. Stranka koja ima župana za kandidata, a nikoga tko bi bio kandidat za gradonačelnika? Ljudi s liste neprepoznatljivi široj javnosti. Zašto Joško Mikuš nije preuzeo tu odgovornost i nosio listu za gradsko vijeće, ne znamo, ali možda bi s njim mostovci ako ne ničim drugim, onda inercijom onih koji su glasali za Boža Petrova i prešli izborni prag. Da Petrov nije omiljen u Dubrovniku, pokazali su to i jučerašnji rezultati, pa u samom gradu je na trećem mjestu iza Peza i Giljače.
Iznenađenje izbora je i neulazak Mara Kristića u Gradsko vijeće, nakon duge političke prošlosti. Kampanja nije bila prepoznatljiva, iako je Kristić u svojim nastupima bio argumentiran i politički potkovan. Kako i ne bi bio, nakon dugog niza godina bavljenja politikom. Međutim, na listi Kristića, koji se u javnosti percipirao kao desni centar našli su se i ljevičari, što se kosilo s izborom njegovih birača.
Dio glasova Mosta, a možda i listi Mara Kristića odnio je i Ričard Milun, iako nedovoljno da pređe izborni prag. Domovinski pokret ne uživa reputaciju hrvatskih birača, tako da bi Milun možda samostalno s nezavisnom listom imao bolji rezultat. Također, kasno se uključio u izbornu kampanju, sama kampanja nije bila dovoljno vidljiva. Zbog niza okolnosti, Domovinski pokret na čelu s Milunom nije zadovoljio ukus dubrovačkih birača.
Marko Dragičević je okupio oko sebe viđenije Dubrovčane poput Vlaha Alamata ili Romane Milutin Fabris, ali to nije bilo dovoljno da pređe izborni prag. Naime, ovo je mali grad i svi su bili upoznati s činjenicom da već dugi niz godina ne živi u Dubrovniku. Uz to, nije bio politički opredijeljen, ljudi nisu znali gdje ga smjestiti: centar, lijevo ili desno, a i fotografija s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem više je odmogla nego pomogla.
HSLS-ov Miho Baće, također bez kandidata za gradonačelnika dokaz je da oni koji nemaju kandidata slabo prolaze kod biračkog tijela. Tek dvjestotinjak glasova za Baću nije dobar rezultat, ali i s obzirom da nekad jaka stranka danas broji malo članova, a i godinama nije u Dubrovniku radila ništa, mislimo kako ni sam Baće nije vjerovao u bolji izborni rezultat.
