BEBO BURIN, OSOBENJAK, BOEM, UMJETNIK

112

Oni malo stariji, sjetit će se Beba, osobenjaka i boema, kako sjedi na vratima od Pila, s mandolinom u ruci.

 

Bebo, pravog imena Pasko Burin bio je svima znan i drag. Rođen je u studenome 1919.i živio na Kantafigu. Završio je gimnaziju u Dubrovniku, dobio stipendiju kao jedan od najboljih učenika. Kažu kako je govorio nekoliko jezika, pa čak i latinski i grčki.

 

Radio je u „Srđa“ i u TUP-u, ali više nije želio raditi jer nije sebe mogao ograničiti na radno vrijeme od šest do dva, kako je volio reći. Pjevao je i svirao svome Gradu i sebi, za dušu, a ne novce.

 

Sjećamo se Beba uvijek onako neurednog, s bradom, šeširom. A onda bi odjednom postao neprepoznatljiv, uredan i sređen. Bilo je to Ingino djelo. Inga je bila Bebova ljubav, Njemica koja vi dolazila par puta godišnje u Dubrovnik, pa bi ga natjerala da se sredi, obrije, ošiša.

 

Krajem devedesetih otišao je u Dom za stare i nemoćne na Pile jer je slomio kuk, pa više nije mogao u đir. Nešto kasnije, umrla je i Inga, što ga je jako pogodilo. A ono što je Beba dotuklo, bilo je razaranje voljenoga Grada. Ništa više nije bilo kao prije, granate su uništavale ono što je osjećao svim svojim bićem.

 

Umro je tako Bebo, 1.studenog 1991. Sjećanje na Beba nije nikada.

 

https://www.youtube.com/watch?v=iItlrBTGnxg

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *