Božo Dolina odrastao je na Lapadskoj obali. Ljubav prema moru očitovala se od njegovih najranijih dana. Svoj je radni vijek odradio u nekadašnje Dubrovkinje, sudjelovao je i u Domovinskom ratu, otac je dva odrasla sina i djed dva mala unuka. Gospar Božo je u duši- ribar i to posljednji lapadski.

.- Još od 1974. ribam, promatrao sam kako to rade Đuro Miletić i Dinko Šuperak, pa sam rekao: Idem i ja! Oni više ne ribaju, sad nema nikoga osim mene ođe u Lapadu. Ostalo nas je u cijelom gradu jako malo. Nekada je bilo puno više ribe nego danas.

Gospar Božo se može pohvaliti ulovom grdobine od čak 19 kilograma!

– Mislio sam da vučem špaher, koliko je to teško bilo! Kapitalac je završio prema dogovoru s don Željkom Kovačevićem, tadašnjim župnikom u Svetog Mihajla kao tratamenat za župljane, Lapađane. Jednom, kraj Vile Banac smo pok. Ante Đuka i ja ostavili mreže i došli ujutro, isto je bilo jako teško, prepao sam se jer sam mislio da vučem čovjeka, kad ono u mreži: kitopsina. Bila je velika 2 metra, zapravo mladunče. Pustio sam ga nazad u more. Danas ima puno manje ove bolje ribe, ko što su škrpina ili ovrata..izlovljeno je. Mogu se nać još polande i luci, svaki stađon ima svoju ribu.

Posljednjeg lapadskog ribara možete vidjeti kako ranom zorom ide na more, osim nedjeljom i svecem. Svu frešku ribu odmah proda, ima dugogodišnje mušterije. 

– Nadam se da će se netko od mojih unuka nastavit bavit ovim poslom. Meni je ovo sve, kad ribam, miran sam, tu punim baterije. Draže mi je poć zaribat nego sjest u kafić i kundurovat. Sve svoje mreže sam učinio sam, krpim ih, sam na balkonu kad je zima. Bacam ih na grebene, oko Dakse..

Želimo gosparu Božu još velikih ulova i puno mirnih dana na moru. I da ga netko naslijedi, jednog dana…