DONOSIMO PRIČU KOJA STOJI IZA STAROG DUBROVAČKOG RODILIŠTA

4216

“Prodaje se staro dubrovačko rodilište”, vijest je koja je odjeknula među Dubrovčanima sentimentalno vezanim za ovu ustanovu. Malo smo istražili ovu priču, a ona ide ovako:

Za dubrovačkog šefa Kirurškog odjela 1929. godine dolazi dr. Mirko Mladinov, rođen 1893. na Šolti. Medicinski fakultet je pohađao u Grazu i Pragu, diplomirao u Beču. Specijalizaciju kirurgije završio je u Bolnici Sestre Milosrdnice u Zagrebu. Kao prvi službeno educirani kirurg u Dubrovniku unapređuje službu i proširuje broj i vrstu operacijskih zahvata. Po prvi puta izvode se resekcije želuca zbog karcinoma, operacije gušterače, kronične upale crvuljka i mnogi drugi zahvati. Vodio je odjel u dubrovačkoj bolnici od 1929.-1931. godine,, stoji na stranicama Hrvatskog kirurškog društva.

Dr.Mirko Mladinov

Koliko je bio cijenjen, pokazuje i ova javna zahvala:

“JAVNA ZAHVALA. Veleučeni Gospodin Gosp. Dr. Mirko Mladinov Primarius Oblasne Bolnice Dubrovnik,

Gutim se upravo obvezana, da Vam se i javni zahvalim što ste mi spasili život vještom i uspješno: operacijom, požrivovnim radom i Vašim svojskim za zimanjem. Već je bila izgubljena svaka nada u moj ozdravljenje, ali Bog ime namjerio na tako vrijedna | čestita liječnika, te sam danas živa i zdrava. a ostajem do smrti harna i zahvalna najprije Bogu pal Vama, veleučeni gospodine Doktore. Hvala takogjer i Vašem vrijednom asistentu vi leuč. gosp. Dr. Matu Šimunkoviću, koji mije u svem pri ruci bio za cijelo vrijeme moje bolesti.

Dobri Bog neka obilno naplati i Vama i svim za sve ono, što ste za mene učinili, Lopud, 11. veljače 1929.

Zahvalna do groba Antica Urlin..”

Međutim, dr. Mladinov bio je u nemilosti politike jer je bio istaknuti član HSS-a, pa je kao takav premješten na Kosovo, a 1932. i otpušten iz javne službe.

Potom 1933. počinje s privatnom praksom i 1934. dovršava novi privatni sanatorij “Mladinov” u ulici svetog Andrije. Kuću je sam izgradio, a sanatorij je bio organiziran kao kirurška ustanova i opremljen za ono doba najsuvremenijom operacijskom dvoranom, lampama, Siemensovim RTG-uređajem i slično. U ustanovi je uz dr Mladinova bio zaposlen i dr Ivo Račić. Sanatorij je sve do 1943. pružao usluge ne samo Dubrovčanima, nego i čitavom dubrovačkom zaleđu sve do Boke Kotorske. Doktor pokazuje interes i prema ginekološkim zahvatima, jer je u samoj bolnici ginekologija bila još uvijek dio Kirurško-ginekološkog odjela.

Za vrijeme 2.svjetskog rata dr. Mladinov djelovao je kao ratni kirurg, a 1945. postaje šef Kirurškog odjela OB u Splitu, gdje ostaje do svog umirovljenja. Preminuo je 1970. na svojoj Šolti.

Obitelj Mladinov je za vrijeme stanovanja u Dubrovniku živjela u Kapetanovoj kući. I kuća i sanatorij su nacionalizirani. Kako je poznato, od 1955.-1984. tamo se nalazilo rodilište.

Dr. Mladinov imao je dvije kćeri, Biserku i Dubravku. Dubravka se nije udavala i nije imala djece, a Biserka se udala za dr. Davora Zanellu, Zagrepčanina, ginekologa koji je imao svoju privatnu praksu u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Prije privatne prakse dr Zanella bio je šef ginekologije u bolnici Sveti duh, jako cijenjen i voljen od žena koje je porodio.

Dubravka Mladinov

Prije petnaestak godina, kuća je vraćena obitelji, a današnji nasljednici su Sara i Mateo Zanella, djeca Davorovog sina Srećka.

U ZK izvatku stoji kako čestice zemlje i zgrade imaju svojstvo spomenika kulture. Po tome bi Grad imao pravo prvokupa.

– Vidim koliko je Dubrovčanima važna ova kuća, koliko su vezani za nju. Voljela bih kada bi je otkupio Grad i iskoristio je za možda nešto slično, po čemu je već poznata. Netko se za sve ovo jako namučio prije mene, zato bih voljela da ljudi pročitaju pravu priču, koja stoji iza ove kuće, kaže nam Sara Zanella.

Sarini baka i djed, Biserka Mladinov i dr Davor Zanella

Voljeli bi i Dubrovčani, sudeći po komentarima na društvenim mrežama da kuća postane vlasništvo Grada. Jer jednostavno- miriše na uspomene. Miriše na najljepše dane nečijeg života, na one dane kada su ljudi dobijali najveći dar, svoju djecu, kada su ih prvi puta primali u naručje. Miriše na bukete cvijeća i na telegrame, u ovom sivom i čudnom vremenu nekako miriše na – dobro.

Izvor: Povijest Hrvatskog kirurškog društva

 

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *