Nakon konferencije za medije povodom otvorenja 74. Dubrovačkih ljetnih igara uslijedila su novinarska pitanja pa se tako povuklo i pitanje jesmo li izgubili na ambijentalnosti. Odgovor na ovo pitanje dala je intendantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ruždjak Podolski.

-Pitanje jest kompleksno, ali odgovor je vrlo jednostavan. Ne, nismo izgubili na ambijentalnosti, to tvrdim odgovorno. Specifičnost Dubrovačkih ljetnih igara uistinu je ambijentalnost i po tome je Dubrovnik jedinstven u Europi. Recimo, u Salzburgu koji je, ajmo to tako reći, stariji rođak Dubrovačkih ljetnih igara, ne može se dičiti ambijentalnošću zbog same arhihekture, odnosno urbanističkog dispozitiva.

Navela je neke primjere ambijentalosti u Dubrovniku

-Na Gradcu radim predstavu ‘Sjetne žene raguzejske’, sa jednom potpuno drugačijom perspektivom. Grad i Lovrijenac su pozadina, a tamo gdje su inače tribine bit će naša scena. Ona ima reference na Grad. Nadam se da ćemo ga moći nekako uključiti u ovu igru. To je plan. Za sada se čini da će biti moguće. Imala sam potrebu raditi na takvom jednom mjestu gdje ću imati Grad iz neke druge perspektive. To je nova lokacija, znači nikad se nije igralo. Mogu sebi dati taj privilegij, ali nisam jedina u Hrvatskoj. Poznajem Festival, ali svakako ako si date malo truda na taj se način može promišljati ambijentalnost. Ako govorimo o parku Muzičke škole i tome da je izgubljen, nije. Radi se naime o tome da trenutno nije u funkciji, ali pretpostavljam da će svakako biti.

Dotaknula se i Gundulićeve poljane koja se u javnosti često spominje kao neiskorišten prostor.

– Što se tiče Gundulićeve poljane, osobno nemam sentiment prema tom mjestu, iako sam tamo prvi put radila u Dubrovniku radila kao asistentica Krešimiru Dolenčiću na ratnom Dundu Maroju. Stvarno me puno uspomena veže uz taj prostor te za taj projekt. Možete samo zamisliti koliko s obzirom na to da sam bila studentica i tek sam kročila u profesionalni život. Ali, prema Gundulićevoj poljani nemam nikakvog sentimenta, u smislu da bi se i tamo svake godine ispod Laurinog prozora trebala održati predstava, ali to je moje mišljenje. Držim da se i Gundulićeva poljana uz pravovremeni dogovor, može koristiti kao prostor i da bi se to dalo dogovoriti. Mi nismo uistinu imali potrebe za time. To je moje mišljenje i govorim o svome timu. Nama je bilo bitnije truditi se raditi na razvoju publike, imali smo dobre uvjete za to i po meni smo tu napravili veliki pomak. Vremena se mijenjaju i po meni je jako važno biti fleksibilan i okretan s vremenima koja dolaze. I da smo htjeli Gundulićevu poljanu, i da smo na vrijeme o tome razgovarali, mislim da se to trenutačnom Gradskom upravom i gradonačelnikom moglo dogovoriti – zaključila je.