Valentin Dujmović, kandidat HNS-a za gradonačelnika Dubrovnika, svojim prijedlogom modernog željezničkog povezivanja Zračne luke i Grada izazvao je veliko zanimanje javnosti. U razgovoru za naš portal osvrće se na ključne projekte, zaštitu vode i prostora, odnos prema političkoj eliti, ali i privatne izazove.

Zašto ste se odlučili kandidirati baš sada?

Prije osam godina nisam bio spreman. Danas – jesam. U međuvremenu sam vodio velike sustave, s tisućama uključenih ljudi i projekata. Kao zamjenik generalnog direktora Hrvatskih voda, nadležan za Jadranski sliv, rukovodio sam infrastrukturnim rješenjima koja možda ne idu na naslovnice, ali čuvaju zdravlje i život – od Istre do Konavala.

Jedan od najistaknutijih dijelova vaše kampanje je ideja o željezničkoj vezi između Zračne luke i Dubrovnika. Koliko je to realno?

Realno je. I nužno. Ne govorim o starinskim vlakovima, već o suvremenom rješenju – monorail, viseći shuttle, urbana žičara iznad tla. Već postoje modeli u Wuppertalu, Japanu, Indiji… Zašto ne bi Dubrovnik imao sličan sustav? To nije samo prijevoz – to je iskustvo. Panoramska vožnja iznad Župe do Ploča, za 20 minuta. Bez buke, bez gužvi. Turistima spektakl, domaćima rješenje. I da, to je moj uvjet za svaku suradnju nakon izbora. Bez podrške tom projektu – nema razgovora.Na kraju, konačno tehničko rješenje i trasu odredit će naručena studija – upravo ona će jasno pokazati što je prihvatljivo za naše područje, što je moguće i izvodivo. Dakle, kakav točno tip željeznice, s kojom tehnologijom i kojom trasom. Tu želim biti jasan – sve će proći kroz ruke struke. No politička volja mora postojati – a kod mene ona postoji i neću surađivati s nijednom političkom opcijom koja ovom projektu ne daje podršku.

Zatvorili ste Peru Vićanu vodu u baraci, skinuli ste mu vodomjer za vrijeme dok ste bili u Vodovodu. To se često spominje kao pokazatelj vašeg pristupa – bez nedodirljivih. Je li to vaš stav prema upravljanju gradom?

Ma ni to nije neka tema, čovjek nije plaćao vodu, ja sam dao nalog da mu s Barake skinu vodomjer dok ne plati, sutradan je platio i ja sam dao nalog da mu vrate vodomjer, isto je s autom, ali isto je s bilo čijim autom ili dugom za vodu. Što je to Pero Vićan iznad svih drugih građana? Mi koji se bavimo politikom moramo biti primjer kako treba živjeti i raditi, a ne kako ne treba. I meni je pauk digao auto pa sam platio kaznu, pa što?! U mojoj glavi nema nedodirljivih, ako se netko zato ljuti na mene, neka se ljuti, neka tu ljutnju objesi mačku o rep!

Vidite li još neku ozbiljnu prijetnju Dubrovniku osim prometnog kolapsa?

Najveća tiha prijetnja jest voda – konkretno, izvor Ombla. Iznad njega razvija se naselje Ivanica, bez kanalizacije i nadzora. Otpadne vode završavaju u podzemlju koje Dubrovnik koristi za piće. A mi? Šutimo. Ne može Ivanica biti tretirana kao “nečiji drugi problem”. To je naš problem. Ako dobiju vodu iz Trebinja bez kanalizacije – slijedi betonizacija i ekološki kaos. Rješenje? Dubrovnik mora imati uvjetovani nadzor nad priključcima i razvojem naselja. Ili ćemo kasnije pitati – što smo radili dok nam je zdravlje bilo pod prijetnjom?

Turizam – izvor prihoda, ali i izvor frustracije. Može li se balansirati?

Može, ali samo ako prestanemo sve bazirati isključivo na Dubrovniku. Cijela bivša Dubrovačka Republika – od Stona i Pelješca do Lastova – mora se uključiti pa i cijela naša Županija. Turizam mora postati zajednički projekt sela, otoka, OPG-ova. Gosti trebaju okusiti kamenicu na Pelješcu, popiti vino u Konavlima, obići Knežev dvor u Slanome. Dubrovnik je sunce, ali orbita je cijela županija. DPDS je pravi primjer – bez njih ne bi bilo obnovljenih zidina u Stonu. Takvi partneri su ključ budućnosti.

Kampanja vam je primijećena – duhovita, originalna. Tko stoji iza toga?

Ja. Isti konj(ne mijenjaj konja koji dobija trku hahahha) koji je vodio kampanju Vlahušiću, Josipoviću (onoj kad je izgubio državu, ali dobio Dubrovnik) i moju iz 2017. kad sam ušao u drugi krug s Frankovićem. Ove godine – nisam kalkulirao. Pokazao sam sebe. Zato ljudi prepoznaju iskrenost i drugačiji ton.

Kao otac dvojice sinova, kako usklađujete posao, kampanju i obitelj?

David i Daniel su moj svijet. Sve drugo nestaje kad smo zajedno. Volimo istraživati prirodu, gledati filmove, putovati. Oni odlučuju gdje ćemo na put. David jedri, Daniel trenira judo – ja pokušavam biti tata koji iznenadi. Politika je prolazna, ali njihova djetinjstva nisu.

Za kraj – kakvog gradonačelnika Dubrovnik treba?

Grad treba nekoga tko je upravljao sustavima većima od tri zaposlena. Tko zna što znači nositi odgovornost. I tko ima hrabrosti – ne samo za velike projekte, već i za male, nepopularne odluke koje čuvaju red. Dubrovnik nije igračka – nećemo ga dati onima koji nisu nikada vodili ni kiosk. Ja nisam savršen – ali sam spreman i znam što radim.