Ima li netko u Gradu da ne zna ili nije čuo za Ivana Vukovića Vuku? Ivan je jedan od najpoznatijih dubrovačkih vodiča, zaljubljenik u Grad, čovjek koji godinama svoje slobodno vrijeme provodi upoznavajući svijet i volontirajući u afričkim zemljama o čemu možete čitati u njegovim putopisima. Otkrio nam je Ivan u ovom razgovoru i kako piše knjigu i još mnogo toga. Tog čovjeka možete slušati satima, da vam ne dosadi i da želite još.

Na društvenim mrežama si komentirao kako je manji broj dolazaka u Dubrovnik ove sezone. Fotografirao si poluprazan Stradun.

-Onaj tko šeta stalno po Stradunu, vidi to. Izvan gradske jezgre se to ne primijeti zbog velikog broja taksi vozila. Naravno, ima i manje kruzera, ali se vidi da je manji broj ljudi došao u Dubrovnik nego inače.

Očekivali smo drugačiju sezonu.

-Očekivali smo da ćemo premašiti 2019. Uvijek govorim ljudima da je bolje da 2019. ne bude referentna godina u hrvatskom turizmu jer se tada sve poklopilo. Tada su bili problemi s demonstracijama u Grčkoj, bombaški napadi u Turskoj, stanje u Kataloniji, požari u Portugalu..mi smo ubrali dio kolača i imali smo sreće.

Što se dogodilo 2023.?

-Pa već lani smo bili malo liberalniji, pa čak i 2021. s covid mjerama. Ekipa iz Vlade je to nazvala proračunatim rizikom. “Prvo pazite na zdravlje, pa ćemo imat proračunat rizik, pa umrite, da bi spasili turizam”. Ove godine, nema problema nigdje, svima je lijepo, nitko ne demonstrira, nema požara…

Jesmo li preskupi?

-Malo smo se moderirali s ovim eurom, pa ćemo vidjeti. Cijene su visoke, ali mi možemo izmjeriti koliko je euro utjecao na inflaciju u Hrvatskoj. Neki su digli cijene neprimjereno njihovoj usluzi. Problem je usluge, ako je dobra, stranac se nikada neće buniti na cijenu.

Je li onda problem naše ponude?

-Problem je ponuda. S nekom srednjom ponudom, ljudi se hoće primaknuti visokoj ponudi, a to ne može ići. Mi lokalci smo počeli upadati u neke “trapove” da prvo gledamo cjenik gdje ćemo sjesti. Ne može pizza bit 25 eura u nekom mjestu koje ne zaslužuje da pizza toliko košta, a da mogu pojesti pastu za 20 u nekom ok restoranu. Neki su izgubili kompas.

Je li Dubrovnik za elitni ili masovni turizam ili smo se izgubili u nekoj tranziciji?

-Neki su se izgubili u tranziciji socijalizma i kapitalizma. Mislim da bi bilo dobro Dubrovniku ove godine naći neki menagement da odradi što to treba učiniti u idućih pet godina. Stradun kao Stradun izgleda kriminalno. Svugdje na svijetu glavna ulica je reprezentativna. Znači tu moraju biti reprezentativni brandovi, ne može se uvjetovati ljudima da drže suvenire na glavnoj ulici, koji uopće nisu hrvatski nego su kineski. Suvenirnice treba maknuti u sporedne ulice, a svjetske brandove na glavnu gradsku ulicu i subvencionirati to. Nemojmo blokirati investicije kao što su Kupari ili Belveder. Ako netko želi napraviti 6 zvjezdica, zašto ne?  Kao da idemo za neki masovnim turizmom, onda promijenimo narativ i baš ga ne bi, napravimo luku koja može primit kruzere, onda kažemo: Amo regulirati…Pa ja bih rekao: Amo prvo ne potrošiti pare, nego odlučiti što ćemo. Amo u luci napraviti nešto, ako ćemo već limitirati kruzere, možda to ne treba biti neki aqua park, ali možda neki veliki shopping centar. Nešto što ima jedan Miami, Genova, pa valjda su ti ljudi negdje putovali? Ne znam zašto se ne napravi nešto što je skroz reprezentativno. Luka Dubrovnik je ogroman objekt, ima veliki potencijal. A sad je to samo hrpa betona gdje se ljudi ne mogu ni priključiti na struju.

Vuka se nadovezao na bankomate koji mu “bodu oči”.

–Na Širokoj, dva bankomata u jednom voltu. Dva u ulici od Puča, dva na Stradunu. Grad je limitiran prostorom, dopustili ste na glavnoj ulici da stoje dva scam bankomata koji uzima veliku proviziju. Imamo naše banke, PBZ, HPB, OTP, neka tu uzimaju pare, nemoj da imaju negativno iskustvo. Koga ćeš ti nazvat ako ti ATM proguta karticu? Mi smo eurozona, ti bankomati su obično u zemljama koje nemaju euro.

Što kažeš o smanjenju broja kruzera?

-Limitiranje kruzera mi je dobra stvar. Osam sati su u Dubrovniku, imaju vremena za obić grad, pojest objed, popit kafu. Ostavit će pare na žičari, na zidinama. Oni obilasci od četiri sata nisu imali smisla i bila je užasna gužva. Ova je sezona podbacila, pa nema gužve nigdje. Nije to samo do kruzera.

Uvijek kažem ljudima koji se bave turizmom ili politikom, pođi svako deset dana u neki restoran ili kafić i sjedni. Čisto osjeti atmosferu, vidi uslugu. Kad ti sjediš u kancelariji, imaš rezerviran parking, kad te netko drugi vozi, nemaš ti taj dojam. Sjedi ko moja mater u Libertasov autobus, pa idi po lijekove u grad. Pa se zapitaj imaš li dovoljno vozača, kakav je vozni red, hoćeš li se “vozit ko gospar”. Uvijek treba ući među narod. Danci i Englezi se voze javnim prijevozom, političari, gradonačelnici.

Vuka je proputovao kako kaže, dosada, 127 zemalja širom svijeta.

-Nigdje ne postoji ovakvo more. Pusti me Maldiva i umjetnih tvorevina. Radim na nekim projektima na kojim ljudi ovdje mogu ostat deset dana.

Imaju li što raditi u Dubrovniku deset dana?

-Imaju! Ali, nitko im ne reklamira to. Gura im se Mostar, Montenegro. Svaka čast, sjedi ti na granicama po pet sati. Turizam je trendi stvar koja se brzo mijenja. Prije 15 godina gosti su ostajali 2,7 noći. Ponudio sam tada Amerikancima Game Of Thrones. Pa su mi rekli kako ću uništiti grad. Objasnio sam da su to Kanađani i Amerikanci koji ne pitaju koliko što košta. Oni ne znaju je li Hrvatska u Rusiji, u Jugoslaviji, ali znaju za Game Of  Thrones i Luku Modrića. Počeo sam dovoditi svoje prijatelje novinare da napišu što se može raditi sedam dana u Dubrovniku.

Reci nam što se može raditi sedam dana u Dubrovniku.

-Dubrovnik pass je dobra stvar. Sve s jednom karticom odrađuješ i možeš vidjeti sve povijesne znamenitosti. Onda brodom, do Cavtata, Lokruma, Elafita. Možeš im onda ponuditi vinske ture, dobit ćeš tu klijentelu. Ti ljudi koji uživaju u vinu imaju novce. Ponudiš im Konavle i Pelješac, Korčulu, Neretvu. Gosti mi pričaju kako su išli na birdwatching u dolinu Neretve. Tih zaljubljenika u ptice ima po cijelom svijetu. Mogu se raditi i aktivne ture, biking ture, kanui, penjanje na Srđ, zalazak sunca..Sedam dana im složi od indoor, outdoor, extreme, gourmet…Za sve nam to treba neki smjer. Ajmo uključit ljude iz grada da rade storytelling. Meni je grubo reći da me zovu Istrijani da promoviram Istru, Grci, Saudijci, a ne zovu me moji ljudi ovdje. Mojim gostima pričam priče i uvijek, naravno promoviram grad, to je moje. Ali im pričam i o Istri, Zagorju, Slavoniji. Pokušavam ih pridobiti da se vrate u drugi dio moje domovine. Ali, morate im dati energiju i ljubav.

Kako komentiraš zabrane za muziku i kufere s rotama?

-Treba staviti preporuke, ali u svom životu nigdje nisam vidio da se na ekranima u avionu vrte zabrane. Trebalo je to malo ljepše upakirati, ljepšim videom. Napravili su loš PR s tim kuferima. Tko je pustio vijest da smo zabranili kufere? Neću da se pljuva po mom gradu, jer to nije ni točno. Onda ja objašnjavam strancima po Twitteru da je to fake news. To nije moj posao. Ljudi ne čitaju demantije, niti ih zanima. To je šteta za nas da ljudi misle da ne smiju donositi kufere u Dubrovnik. Tko je to dozvolio, ja bih ga najurio, pa bi drugi put promislio kako će takvu vijest pustit u javnost.

Ono u Splitu je bilo urnebesno: “Ovo je dom Dioklecijana”. Na simpatičan način su ljudi naučili i tko je Dioklecijan i što ne smiju činiti. Kad sam išao u Australiju, svaki kapetan u avionu kaže: “Dobrodošli u Australiju, Australci dobrodošli doma.” Da se naježiš. To je prvi dodir s njihovom zemljom. U nas su prvi kontakt zabrane. Svi smo živjeli uvijek od muzike u turizmu. Kad pogledam stare brojeve iz naših glasila, ljudi su se vazda bunili. Ljudi se moraju negdje zabaviti, neka živa muzika na nekoj taraci, neki party u Revelina, neki na Lovrjencu. Barem ljeti mislim da treba dovesti tri jaka strana izvođača na Stradun, na primjer jednog Erosa Ramazottija, Robbija Williamsa.

Kako komentiraš 130 000 eura za Zdravka Čolića i njegov nastup za doček?

-Ok, dobro, dovest će ljude iz regije. Ako ti ponudiš čovjeku electro muziku i Čolića za Novu godinu, napunit ćeš grad. Ali, opet nemamo letove. Od 01. studenog idem za Split, pa za Portugal. Šteta, barem trebamo dvije ili tri subvencionirane linije, reklamiraj se u Turkishu, Lufthanzi, AirFrance, tri velike kompanije koje lete na sve krajeve svijeta. Ne može Podgorica imat takve konekcije, a da Dubrovnik kao brend to nema. Croatia Airlines leti za Zagreb i trideset godina posluju u minusu. Dubrovnik je aviodestinacija. Azijsko tržište nam se nije vratilo, imali smo prije korone strašne boomove s Azijcima.

Imao si neki prijepor s gradonačelnikom preko društvenih mreža.

-Gradonačelnika dobro znam, moji su roditelji njegovi susjedi. On želi napraviti puno dobrih stvari za grad. Meni je drago što on komentira, jer to znači da moja riječ valjda ima neku težinu. Bavim se turizmom puno godina, pratim trendove. On se ne svađa sa mnom, nego gleda stvari iz svoje perspektive, a perspektive su nam drugačije. Zato im ja kažem: učinite đir po Stradunu, popij piće na Buži, otiđite na Elafite, nemojte sjedat u officeu u odijelu i čitat neke brojke ili se baviti time što je netko rekao.

Što misliš kakva će biti sezona 2024.?

-Pričekat ćemo vidjeti kakav će biti osmi i deveti mjesec. Mislim da će deveti biti bolji jer smo isprovocirali strane medije da pišu o nama i da turisti dođu u devetom i desetom mjesecu. Zato bi sada već pisao o sedmom ili osmom mjesecu za iduću godinu. Zimi trebamo imati letove, imamo dobar Zimski festival, Good Food festival i onda ih pusti da se odmore od Tri kralja do 01. 03. Napravio bih marketing Dubrovnik 300, zvuči top. Zašto ne? Svi bi nešto cijelu godinu, mi nećemo! Mi smo Mediteran, to je naša kultura, radit ćemo 300 dana, ostatak nas nemojte peglat (smijeh).

Što kažu Amerikanci koje vodiš po Gradu? Kakav je njihov doživljaj?

-Ništa im nije skupo, nikad nisu komentirali cijenu. Cijene su problem lokalnom stanovništvu jer je teško živjeti u Dubrovniku. Moji su gosti oduševljeni, kreiram im i Split, Brač, Hvar, Korčulu, Pelješac Wine testing, Konavle neki biking, Dubrovnik. Tu su 6-7 dana i vide Hrvatsku kakvu rijetko tko vidi. Mi nismo svjesni gdje živimo. Uvijek kažem Amerikancima zamislite vaš menagement ovdje. Vi ste od jednog otoka napravili Disneyland, a mi ih imamo preko tisuću! Oduševljeni su hranom, poviješću, filmovima. Oni idu na turu, slikavaju svojim prijateljima da bi ih napravili đelozima. Žele se vratiti jer su svjesni da puno toga nisu vidjeli.

Koliko im u kratkom vremenu možeš ispričati povijest Grada, znaju li oni uopće u kakav su grad došli?

-Pričam im priče, da mogu to izvizualizirati. O Republici, rimskim carevima, Grcima, karanteni, Dubrovčanima koji su plovili svijetom, poznatim Hrvatima koji su u Americi. Čuju o Kneževom dvoru, Sponzi, katedrali, pa o knezu, aristokraciji, kaznama. Pitam ih znaju li tko je rođen u Hrvatskoj? Mario Andretti! To je najpoznatija osoba na svijetu u automobilizmu, a rođen je u Istri. Pričam im o Divljoj ligi, o Buži gdje naučiš plivati tako da te gurnu u more..Ovdje ima toliko priča da te gost dva sata samo gleda i sluša i ne može vjerovati. Onda oni kažu svojim prijateljima: “Vi morate ovdje doći, ovo je nešto nemoguće!”

Pričam im i o ratovima, od 1. svjetskog do Domovinskog, spomenem kako je u Jugoslaviji bilo: “Ako kreneš pričat protiv Tita, dobiješ 20 dana u Lozici, ako počneš malo više, onda ideš na jedan udaljeniji otok i kopaš kanale” (smijeh).

Ivan priča kako ga dok vodi ture zaustavljaju naši sugrađani, javljaju se, a to je strancima također neobično.

-Cijeli sam život u zidinama, pa me znaju. Pa me grle, javljaju se, pa govore “Pozdravi mater”, pa moram odmah zvati ispred njih da budu sigurni da sam je pozdravio.

Jednom mi je jedan Amerikanac rekao: “Imate stage za Broadway, a vi svirate lijericu.” Nije mislio ništa loše o lijerici, nego je htio reći kako imamo dosta toga neiskorištenog.

Doveo si prijateljicu, novinarku Washington Posta u Dubrovnik prije par dana. Kakvi su njezini dojmovi?

-Htio sam da piše kako je super posjetiti Dubrovnik u srpnju. Rezervirao sam joj dvije noći u Lapadu, dvije u Slanome, dvije unutar zidina, dvije na Pločama. Rekao sam da samo dođe, da ne treba ništa platiti, samo da promovira Hrvatsku. Ona je prošle godine koristila Tinder aplikaciju, upoznavala tipove i pisala o Hrvatskoj. To je bilo urnebesno čitano, to je nova generacija. U Slanome je bila kod gospara Balda, čija je kuća izgorjela u 2. svjetskom ratu i u Domovinskom, oni su je vodili na plaže, upoznavali s lokalcima, kupovali dinju. Išli smo u Marije Papak, u Zlatka, on je pravio peku, pričali smo joj gdje kupujemo spenzu. Vodio sam je u Broce, u Škurle, tamo je provala njihov rogač, vino, domaći kruh, inćune, rose od Plavca. Rekla je kako je totalno impresionirana. Lukša Malohodžić je kao dijete Grada, Svete Marije odveo na Lopud, čula je priču o samostanu, onda je odveo na Šipan kod Mata Goravice. Čovjek je bio kapetan, živi s obitelji cijelu godinu na Šipanu, proizvode brašno od rogača. Tamo je narezao malo pršuta, sira, pancete, u njegovom masliniku.

Zanimljivo je bilo kako je gospar Goravica taj dan skinuo tablu s maslinika, da ljudi ne dolaze po ulje. Lukša joj je objasnio kako smo mi takvi, ako nam se danas ne radi- ne radimo. Tako i ja, odredim vrijeme iza 7 uvečer kad padne vrućina. Njima je taj mindset neshvatljiv.

Odveo sam je u D’vino, wine bar u kojem doživiš storytelling. Već 15 godina ga drži Saša, Hrvat koji je živio u Australiji. Tamo imaš kušanje vina, donesu ti kartu Hrvatske kao poklon, a na karti su nacrtane vrste grožđa i kako i gdje uspijevaju. Tamo su vina jeftinija deset puta nego u Americi.

Što je s noćnim životom? Jesmo li destinacija za umirovljenike?

-Ponuda je ok. Revelin je vrhunska lokacija, čujem dobre komentare. Dotada su u Karake, u Trocadera, u D’vino, Buže, Panorame, po ulicama, pa po Uvali. Trebalo bi vratiti neke after beach partye, mislim da ih ima na Sunsetu, ima nešto i na Banjama, ima Coral. Revelin je napravio brutalan marketing, vrhunske izvođače, oni su uvijek u prvih sto klubova na svijetu. Treba ih zadržati do nekih ura u gradu, ne treba limitirati glazbu, pusti je do 1, dok ne pođu u Revelin. Ne shvaćam računicu, ako nema muzike, ljudi ne piju, ne troše, nema onda ni poreza, prireza, ambalaže, Grad gubi. Glasna manjina hoće poklopiti šutljivu većinu. Svi smo patrioti, ali koliko je to ljudi ostalo unutar zidina? Neka im Grad kupi trostruka stakla, prozore i škure, što treba i neće ništa čuti što se vanka događa.

Ivan je komentirao problem prometa i parking mjesta.

-Limitiranje prometa oko grada je dobar potez. Stavi neku rampu, nešto, to radi London, može se oko garaže to napraviti. Tako je i u Bologni i u Padovi, platiš i dovezeš se. Platiš taksi ili hodaš. Imaš u Pema 500 parking mjesta, imaš u Miovića 300, javnu garažu. Ne treba ti više, mi nismo autodestinacija. Ne može ni parking biti 3 eura, ako je u Francuskoj 1,60 na primjer.

Počeo si pisati knjigu kako si rekao, o doživljajima koji se pamte.

-Tako je, trebala bi izaći do 1. ožujka. Nakon putovanja u Zanzibar, selim se iza Nove godine na jedan otok u Andamanskom moru. Da me nitko ne nađe (smijeh). Pješčana plaža, bungalovi, treba mi samo wi-fi i to je to.