Hrvatska, to smo odavno shvatili, ne mari za one koji su za nju krvarili. Često se ljudi po društvenim mrežama svađaju oko domoljublja i domoljubnih stranaka, međutim iskustvo pokazuje kako što se tiče ljubavi prema domovini nijedna koja je bila na vlasti previše ne razlikuje od druge. Tako se između ostalog možete sjetiti kako su invalidi vraćali ministru svoje proteze, a i danas se, nažalost događa omalovažavanje njihove žrtve.

Našoj redakciji se obratio branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, invalid, ranjen tijekom akcije, a koji je nakon rata obolio od posljedica ratovanja. Prvotno mu je utvrđen invaliditet od 40%, potom na oboljenje, nakon revizije na 80%. Nakon prikupljanja hrpe papira, liječničkih nalaza, silnih komisija, otišao je uzeti i dozvolu za parkiranje, znak pristupačnosti na koju ima pravo, s obzirom na invaliditet.

Međutim, činovnici u uredima Dubrovačko-neretvanske županije, koji rade po naputku i slovu zakona, rekli su mu kako to i ne ide baš tako. Nego: mora opet na komisiju na HZMO.

Ponovo na utvrđivanje tjelesne nesposobnosti. Dakle, sve ono što je dosada radio, satima stajao u bolničkim hodnicima i punih deset mjeseci čekao da se komisija sastane i dobije ono što mu po pravu pripada, mora raditi ponovo. I ponovo čekati mjesecima.

“Ironija je da reviziju ocjene invalidnosti radi Povjerenstvo Ministarstva branitelja, a za znak pristupačnosti moraš ponovo na komisiju. Dakle, bio sam na vještačenju, dobio rješenje HZMO-a, pa sad me ponovo iz županije šalju na komisiju pri HZMO-u?! Zašto papiri ne vrijede svugdje isto, to je trošenje novaca, bespotrebno, normalno bi bilo da zatraže vještaka za sve što treba i gotovo..ogorčen je ovaj branitelj.

Usudit ću se napisati, kako administracija danas ponovo ubija naše branitelje. Sjetite se samo da neki branitelji nisu dočekali građenje stanova na Nuncijati, neki nisu dočekali mirovinu.