Pirotehnička sredstva, petarde i vatrometi sastavni su dio svakih božićnih i novogodišnjih blagdana. Osim što djeca bez nadzora roditelja mogu ozlijediti sami sebe ili nekog drugog, često se može čuti i kako je neki kućni ljubimac preminuo od srčanog udara zbog straha. Savjete o tome kako da kućni ljubimci prežive blagdane i budu manje istraumatizirani možete pročitati na svakom koraku, ali ono što rjeđe možemo pročitati i čuti jest kako se djeca i odrasle osobe s poteškoćama nose s tim.

Antonija Kovačić mama je Antonele, cure s cerebralnom paralizom.

-Stalno čitamo kako se neko dijete ozlijedilo pirotehničkim sredstvom, nedavno je u Splitu izgorio stan i pitam se je li nam to potrebno za slavlje? Postoje razni načini slavlja bez ugrožavanja nečije imovine i nečijeg zdravlja.

Antonija Kovačić

-Svi mi se trznemo na iznenadni zvuk i osjećamo nelagodu, a kako to doživljavaju djeca s teškoćama u razvoju ne treba ni spominjati, kazala je Kovačić, nekadašnja predsjednica udruge Dva skalina.

Antonela i mama Antonija/Privatna arhiva

-Njihov živčani sustav nije razvijen i većina njih ima i senzorne poremećaje te prilikom jakih i neočekivanih zvukova njihov je strah duplo veći od našeg. Njima ne možeš objasniti da ljudi slave  vesele se na taj način, oni plaču, trzaju se, sakrivaju se…, a kad “slavlje” prođe vrlo teško ih je utješiti i umiriti, dodala je.

Jakov Kekez ima 21 godinu. Osoba je s poteškoćama i kaže nam kako se jako boji petardi i vatrometa.

-Petarde su grozne. Prepadaju me.

Sinoć je Jakov ležao u krevetu, kada je započeo vatromet u Studentskom domu, koji je obilježio kraj adventa.

-Pobjegao sam tati Nikši i rekao mu da me strah, kazao nam je Jakov i dodao kako će se žaliti ministru Božinoviću.

Jakov i tata Nikša

Tata Nikša kaže kako Jakovu bude lakše kad mu najavi da će biti vatromet ili neka veća buka. Lakše je jer i je njihov sin verbalan i razumije i može mu se reći što da očekuje.

Jakov Kekez

Pitali smo Jakova što misli tko se još boji petardi i ostalih pirotehničkih sredstava.

-Boje se i druga djeca, psi i mačke, odgovara Jakov i priča nam kako njegov susjed ima dva mala psa, koja se jako boje kao i on.

Šesnaestogodišnji Petar Srijemsi je u autističnom spektru. Njegova mama Marijana kaže kako ima problema sa senzorikom, pa na svaki takav zvuk začepi uši i boji se.

-To su njima preveliki podražaji. Recimo, izbjegavamo ga voditi na Stradun ovih dana, kad je prevelika gužva i buka, galama, jer mu smeta, pa ne želimo forsirati. Pođemo na misu u Male braće, on sjedne u zadnju klupu, to mu je navika i to je ok.

Problem je, kako kaže Marijana, što Petar ne razumije, pa mu se ne može objasniti što se događa.

-Mi živimo u Župi dubrovačkoj i malo smo udaljeni od cijelog ovog događanja, pa kad se i bacaju pirotehnička sredstva, ne čujemo ih previše. Pitanje je kako bi bilo da živimo negdje blizu adventskih kućica.

U ime Antonele, Jakova, Petra i sve ostale djece i osoba s poteškoćama, provedimo ove blagdane tiše nego inače.