Na današnji dan, 8. travnja 1626. godine, u rodnom Dubrovniku preminuo je najveći hrvatski matematičar svoga vremena Marin Getaldić, znan i po nadimku Bete.
Ime ovog velikog Dubrovčanina danas nosi jedna dubrovačka osnovna škola, i ulica u povijesnoj jezgri Grada. Već za života bio je štovan u Europi, obilazio je mnoge europske zemlje, u Padovi je upoznao, po nekima i surađivao s Galileo Galilejem. Po povratku u domovinu obavljao je razne državne i diplomatske dužnosti za Republiku. Osim matematike zanimala ga je i fizika, napose optika. Eksperimentirao je s optičkim instrumentima, a posebno teleskopima, ponajviše iz Betine špilje.
Parabolno ogledalo koje je sam konstruirao čuva se i danas u jednom londonskom muzeju. *Getaldićevo djelo znatno je utjecalo na razvoj primjene algebre na geometriju prije otkrića analitičke geometrije. 1602. godine u Rimu objavljuje svoje dvije rasprave: Neki stavovi o paraboli i Unaprijeđeni Arhimed. Nekoliko godina kasnije završio je svoje kapitalno djelo Apolonije uskrsli. Reprint-izdanje sveukupnih Getaldićevih djela izišlo je u Zagrebu pod nazivom Opera omnia (1968).
Na ulaznim vratima njegova imanja na Pločama i danas se može pročitati natpis koji u prijevodu glasi: Budite daleko, zavisti, svađe, taštine, brige! Mir i spokoj krase pećine, perivoje, hridi.
Njegovi roditelji, Maro Marinov Jakova Getaldić i Anica Andrije Restić, imali su pored Marina još petoro djece – sinove: Andriju, Šimuna, Martolicu i Jakova, te kćerku Niku koja je u punoljetstvu stupila u samostan. Njezin odlazak u časne sestre navodi mnoge povjesničare na tvrdnju kako imovno stanje Getaldića nije bilo na visini njihova plemićkog ugleda. Braća su se međusobno slagala, dugo su vremena živjela u istoj kući, odmah iza crkve Svetog Vlaha. Osim Jakova, svi su se poženili. Od onih koji su stupili u brak jedino Andrija nije imao poroda, a njegovom smrću 1654. gasi se i porodično stablo Marina Getaldića.
Marin se igrao sa svojim vršnjacima oko Orlandova stupa, kraj već spomenute, crkve Svetog Vlaha ispred Kneževa dvora u uskim uličicama i na skalinama starog grada. Osnovno obrazovanje dobio je od franjevaca. Učitelj mu bijaše svećenik Ivan Šimunov, koji je podučavao djecu gramatici i pismenosti. Njegovu školu su završili mnogi ugledni Dubrovčani. Gimnazija, u koju se Getaldić upisao nakon završene osnovne škole, bila je na zavidnoj razini. Njeni su predavači u to doba poznati humanisti i pjesnici, znalci jezika i literature. Zahvaljujući stručnosti i znanju umova, kakvi su bili Franjo Serdonati i Dominik Tati, Getaldić je savršeno ovladao latinskim jezikom kojim se služio kao drugim materinskim jezikom. Bili su tu i vrsni repetitori – Ivan Hristoforov i Viktor Bazaljić. Po svemu sudeći dvojica nastavnika matematike uveli su Marina Getaldića u znanost koju će toliko zavoljeti i obogatiti brojnim originalnim radovima.
Izvor: Gradoplov i Wikipedia
