MUJAN: Branitelji su za spomenik, ali nisu za nametnuta rješenja!

561

Priopćenje koje potpisuje nezavisni županijski vijećnik i predsjednik Udruge branitelja Dubrovnika Marko Mujan, prenosimo u cijelosti:

Držimo potrebnim reagirati se na zakašnjeli prilično zavaravajući tekst Dore Lozica pod naslovom:“Braniteljske udruge podržavaju izgradnju spomenika braniteljima iz Domovinskog rata. Evo kako treba izgledati”.

Točno je da su branitelji za Spomenik, ali nisu za nametnuto rješenje ni sve Udruge, ni veliki dio branitelja na Korčuli. Na jednakom tragu je i tekst Nikoline Metković, koji nakon korektnih odgovora predsjednika UHDDR Čara Gordana Tomića nekorektno u finalu teksta (kojim pravom) sugerira: “Ako se već neće graditi od kamena, kod spomenika na zapadnoj rivi mora stajati natpis iz kojeg će biti jasno da je posvećen hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. To je, jednostavno nešto oko čega bi svi branitelji trebali biti suglasni.”

Ne!!! Branitelji nisu suglasni ni da se kraj klupe u parku stavi tabla da je posvećena Braniteljima, ni pored šalovanih ploča od betona, Branitelji zahtijevaju Spomenik od kamena i bronce, i ako to kod nekih izaziva pretjeranu nervozu ništa neće promijeniti po ovom pitanju.

Brigadir Roko Mijić komentira tekst Nikoline Metković: ”Branitelji si glupi nepismeni, bez osjećaja, za estetiku, bez empatije za poginule i prerano umrle branitelje, pa će im eto projekt spomenika napraviti veliki domoljubi, koje svaki dan izgriza, pomisao na poginule! Sreća da na Korčuli nema puno blata, već kamena inače bi ovo što vidim služilo za čišćenje postola od blata !!! Spomenik ako nema imena predlažem da se nazove ” Gazi po mrtvim braniteljima ” i …doslovno ..”

Udruga branitelja Dubrovnika 91-96 ima sjedište u istoimenom Gradu, a u njoj mogu biti svi koji su sudjelovali u obrani Dubrovnika i Vojno redarstvenoj operaciji “Oslobađanje juga hrvatske”. Među članovima iz svih krajeva Hrvatske i BiH, dio ih je s otoka Korčule gdje se provela inicijativa za podizanje Spomenika braniteljima iz Domovinskog rata, koju smo svesrdno podržali.

Na žalost odabir, koji je preuzelo poglavarstvo Grada Korčule pao je na onaj prizemni s najvišim rubom do oko pupka, praktično je na podu, sačinjen od 5 betonskih ovalnih kvadratnih ploha, a vrijednost mu je 300.000 eura. Komisija je naglasila kako je to bio najbolji odabir jer ne zaklanja pogled na vrijedne kamene zidine i ulaz u stari grad, ali istovremeno među prva tri rada uvrštava (sasvim suprotno tim mjerilima), dva prijedloga koji strše cijevnom strukturom visoko prema nebu, i drugi što predstavlja šuplje metalne siluete ljudi divova, pa kao takvi za razliku od mnogih drugih prijedloga pred prvonagrađenim nisu imale nikakve šanse za pobjedu, ali njima su de facto ostali potencijalni radovi izbačeni iz konkurencije samo tako.

Za razliku od treba priznati većine onih koji su došli na javnu prezentaciju podržati (iz svojih razloga) ovaj odabir mi iz UBD smo iskustvom na probleme betona, lima, zrcala i staklenih perli braniteljima uvaljenog, tobože modernog spomen obilježja u Dubrovniku na Pilama, koji je zbog svoje nakaradnosti i potrebe za godišnjim održavanjem (od 200, 400, a na posljetku i 800 tisuća kuna), uklonjen kako sam od sebe ne bi počeo pod naletima vremena i vjetra padati po glavama prolaznika.

Korčulanski branitelje su dali veliki obol u obrani i oslobađanju juga Hrvatske srećom s minimalnim ljudskim gubicima. Primjedbe UBD i Udruge branitelja iz Čare (UHDDR, predsjednik Gordana Tomića) su iznesene iskreno, dobronamjerno i iz srca, a prije svega da u gradu koji je stoljećima njegovao kamen nije prihvatljiv “moderni” spomenik od betona, koji na žalost izgledom ne izražava odavanje počasti memorije, a u naravi, kako se navodi u atributima iz natječaja je “Urbanističko-arhitektonsko-krajobrazno i likovno rješenje” ispod razine ljudskog pogleda, koje se mora gledati pognute glave prema zemlji (dali i rukama na leđima). Sve je objašnjava Miloš Pecotić podređeno uklapanju u park, pa su izgleda nam autori u tom “pobjedničkom” rješenju jedino slučajno? izostavili Spomenik. Predloženi “Spomenik” nema obilježja ni Države ni vjere ni postrojbi kojima su branitelji pripadali, ni prikladnog teksta koji bi objasnio Hrvatu ili strancu o čemu se radi i što predstavlja a na primjedbe je odgovoreno kako će naknadno nešto nekako negdje ubaciti i označiti što niti je primjereno ozbiljnosti projekta niti korektno prema ostalim sudionicima natječaja, jer ih je prvo stavilo pred škare vezane uz subjekcija komisije, a po tom pravilu bi i svim autorima trebalo dopustiti da ponešto po nepisanim “kriterijima” preprave. Mogućnošću naknadnog zadiranja u projekt zasigurno bi bili oštećeni ali to nije naša već neka druga, njihova potencijalno pravna briga. Sramotno je spomenuto simboliziranje zvati opetovano “šahovnicom” umjesto hrvatskim grbom, također autorica teksta Dora Lozica spominje tobožnje „jezive“ poruke na spomeniku kojih ima samo u njenoj uobrazili jer niti ih je tko vidio ni predložio ni čuo, ali za mrzitelje je ovo podmetanje dobro došlo, jednako kao i stvaranje animoziteta prema jednoj od autorica odabranog rada (Mia Depolo), koje ne postoji. Grubo je to podmetanje. Naš je prijedlog bio da izabrani radovi dobiju po Komisiji zaslužene novčane nakrade, ali s obzirom na ozbiljnost a i poželjnost konsenzusa na ovakvom projektu Spomenika braniteljima naprave novi natječaj ili da se ponovi kako bi se došlo do najboljeg i trajnog rješenja što bi prije svega zahtijevalo tradicionalno KAMEN umjesto betona i tamo gdje je to potrebno, kao hrvatski grb, raspelo, tekst i slično uporabu bronce. Kako ne bi ispalo da smo dio nas s ovim primjedbama potaknuti nečim potkapacitiranim, svadljivim ili nadmenim… nećemo se osvrtati na odgovore dragog nam predsjednika komisije i sumještanina Miloša, koji na primjedbu o betonu kao materijalu umjesto kamena i bronce govori o potrebi neisticanja, prilagodljivosti i modernizaciji, a što se tiče obilježja i hrvatskog grba za razliku od monumentalnog partizanskog spomenika u gradu nad koji nadvisuje stilizirano jedro s proleterskom petokrakom (umjesto prvobitno planirane biste maršala Tite, koju nije dopustila Komisija za čuvanje njegova lika i djela) savjetuje kako nema potrebe da na ovom obilježju bude hrvatski grb, jer da ŠAHOVNICU možemo nositi u srcu ?!?

Očekujemo da će Korčula, kako Grad, tako Otok, a i bliski nam poluotok kao sastavni dio zajedničke postrojbe MOMP Pelješac imati Spomenik branitelja Domovinskog rata koji će gledati uspravljenih očiju podignutih na njega, i barjak Republike Hrvatske pored, glave usmjerene prema nebu visoko gdje ih čekaju oni koji su među nama otišli što u ratnim godinama, što umrli zbog posljedica koje im je to vrijeme ostavilo u kostima ili su nas jednostavno napustili iz drugih razloga.

Ovo je vrlo bitan i vrlo zahtjevan projekt, jer spomenik ostavljamo generacijama.

Izdvojit ću samo neke od stavova građana Korčule:

Lenka Modrinić: “Stari povijesni utvrđeni grad kamena, zahtjeva i spomenik u kamenu, bar je takvo moje mišljenje. Spomenik snage, jačine i uzdignutosti poput kula koje su opasale grad. Zar to ne bi bila divna posveta dragovoljcima, braniteljima Domovinskog rata za njihovu hrabrost? Ovaj spomenik je beton i u ležećem stanju. Nemam pojma koju je viziju imao umjetnik, ali sasvim sigurno nije se osvrtao na kulturu spomenika, a sumnjam i na branitelje.
Tonči Ante Petković: ”Eto i ja sam pisao i dao dio obola na ovu temu, ali nažalost one koje bi trebalo očito nije briga pa eto pozivam organizaciju referenduma na ovu temu pa ako zaista Korčulani žele ovaj jad, neka ostane, ali vjerujem i znam da bi osim pobjede demokracije, referendum bi bio i pobjeda dobrog ukusa! Žao mi je onoga koji je ovo gradonačelnici predložio, žao mi je nje same ali naročito onih koji su ovo „blagoslovili”, nešto u tim ljudima nedostaje a ne mislim samo na osjećaj za lijepo!”

Danko Urban:” Netko je dobro podvalio braniteljima pa i građanima Korčule ovim nakaradnim tkz. spomenikom.”

p.s. portalu “Južni” spomenutom na početku ovog teksta koji iskazuje nepoštovanje prema branitelju predsjedniku UBD ratnom zapovjedniku, pukovniku, poručujem da nikad nisam bio u Mostu već nezavisni vijećnik na listi Mosta, a od nedavno sam NEZAVISNI vijećnik, tako da demantiram ovakvu insinuaciju jer je ne držim slučajnošću.




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *