MOSTOVKE: Što su napravili s našim novcima osim što su zaposlili sto ljudi u gradsku upravu i sebi podigli plaće?

2700

MOST je u Dubrovniku nedavno otvorio svoja vrata za sve one koji žele promjene. Dubrovačkoj su se podružnici pridružilo dosta mladih, neokaljanih imena, ljudi koji vole grad i žele mu najbolje. Razgovarali smo sa ženama s njihove liste, pitali ih zašto baš Most, što ih je nagnalo da uđu u politiku i što je to što bi promijenili na bolje.

-Pridružila sam se Mostu zbog toga što je za mene to jedina vjerodostojna stranka, koja služi i na raspolaganju je građanima, kazala nam je uvodno Jelena Matičević, fizioterapeutica koja je naglasila kako joj je bitno boriti se protiv korupcije u društvu.

-Živjela sam u Mokošici par godina, mislim kako se tu nije napravilo ništa osim kozmetičkih promjena. Sadržaj i dalje ne postoji. Ovdje živi oko 12000 ljudi, parkinga kronično nedostaje. Fotografirali smo se pored murala vojnih brigada koje se nalaze na ulasku u naselje, želim ovim putem naglasiti kako se kao stranka zalažemo da murali tu i ostanu. Smatram kako moramo očuvati spomen svim palim žrtvama koji su položili život na oltar domovine. Svaka ta postrojba je stvarala našu nezavisnu državu.

Magistrica poslovne ekonomije Martina Labaš dolazi s našeg prelijepog Lopuda, baš kao i Kristina Obuljen, ekonomistica u turizmu. Obje su u ovoj stranci vidjele perspektivu za bolje sutra svog rodnog kraja.

-Brod za Elafite je iz 1963. i nije u stanju više podnositi tolike ljude i teret. Jedno vrijeme je išla brza linija Nonom Anom, ali njoj treba jedno 15 minuta da pristane, a Lopud nema trajektno pristanište. Sedamdeset posto je stare populacije na Elafitima, za mlade nema ničega, a cijene su nam kao na Stradunu. Od koncesija, najmova, sve nam je preskupo. MZ ne radi apsolutno ništa, pa ako ćemo i o detaljima, da se opitura neka klupa ili stavi novi koš za smeće, a kamoli da se izbori za neke beneficije za otočane, kazala je Labaš.

Sa svim rečenim slaže se i Obuljen:

-Projekt i plan za pristanište na Lopudu postoji već preko deset godina i ništa od toga ni dan danas. Lopud je 2004. dobio Plavi cvijet, 17 godina kasnije mi smo pošli unazad i vratili se gotovo u 19. stoljeće!

Kristina Obuljen

Lopujke su kazale kako je veliki problem i za otočku djecu koja ne mogu trenirati svaki dan jer je teško po svakom vremenu, posebno u zimskim mjesecima putovati na treninge.

-Škola na otoku je u dvije smjene i prilagođena je učiteljima koji putuju iz grada iz razloga što učitelji i profesori nemaju mogućnosti prespavati na otoku. Postoji državna zemlja na Penderevu, na putu od Šunja, na kojem bi se mogao napraviti sportsko rekreacijski centar s omladinskim domom i depadansom tako da bi treneri i profesori imali gdje ostat spavati, a djeca gdje trenirati. Mi odlazimo s otoka jer jednostavno djeca nemaju uvjete kakve bi trebali imati. Stavile bi naglasak na previsoke koncesije, koje po nama trebaju biti simbolične, da ti novci ostanu na otocima. Jedan ugostiteljski objekt plaća koncesiju Gradu Dubrovniku za deset stolova 42000 kuna po sezoni. Dok nađu smještaj radniku, plate sva ostala davanja, što tim ljudima ostane? Lopud nema komunalnog redara!

Marina Njirić dugogodišnja je djelatnica Porezne uprave, a danas je u prijevremenoj mirovini. Navodi koji su po njoj glavni problemi u Dubrovniku.

-Grad ima problema s oborinskom odvodnjom, to se i danas nije riješilo. Djeci u ovom gradu kronično nedostaje sportskog sadržaja, a o parkingu da i ne govorimo, a možemo tako pričati o Šipčinama, Ulici Andrije Hebranga, Montovjerni, ulici Od gaja. I kad platite, ne znači da možete parkirati vozilo. Nadalje, grad je preizgrađen, izašao je iz svojih gabarita i nema više nikakve mjere. Naš grad ne pruža ništa osim sunca, mora i zidina, zabave koju turisti traže-nema je. Postali smo usputna stanica na proputovanjima.

Njirić smatra kako bi trebali vratiti tradicijske obrte na Stradun i vratiti dubrovački govor.

-Došli su neki drugi ljudi u ovaj grad, a i druge generacije. Trebali bi više raditi s djecom u vrtićima, školama, očuvati svoje, ali bi i mi doma trebali sačuvati naš govor i prenositi ga na našu djecu. Trebamo i naše ljude vratiti na Stradun da uživamo u njemu kao što smo to činili nekad.

Marina Njirić

Mostovke najviše gradskoj upravi zamjeraju netransparentnost.

-Porezi od nekretnina, od najmova, prirezi idu Gradu, pitamo se gdje odlaze ti silni novci i zašto je grad prezadužen? Ne znamo kako se troše proračunska sredstva! Nisu im bitni građani ni njihove potrebe nego samo oni sami sebi i njihove pozicije. Što su napravili s našim novcima osim što su zaposlili sto ljudi u gradsku upravu i sebi podigli plaće? Gdje je Dom za starije i nemoćne, naši starci čekaju godinama na red, a kad dođu tamo žive u nenormalnim uvjetima! Na što se troše novci u Turističkoj zajednici, na loše filmove i nikakvu reklamu. Nitko u Dubrovnik nije došao jer je za njega čuo preko Turističke zajednice!

Kako žene s liste Mosta ocjenjuju političke suparnike i ovu kampanju?

-U ovom gradu kandidati kupuju glasove za 300, 400, 500 kuna. To je sramota za koje se solde ljudi prodaju! Sve ovo skupa je žalosno, ovo je jedna nepotistička udbaška država koja je trula od samog vrha. Neizdrživo je živjeti u zemlji punoj korupcije i raznoraznih bolesnih malverzacija. Treba tome stati na kraj! Moj rodni otok zanemaren je sa svih strana, želim nastaviti tamo gdje je stao moj tata i dignuti Elafite na mjesto koje zaslužuju. Tu priliku vidim s Mostom i poštenim ljudima koji stoje iza tog imena, kazala je Kristina Obuljen.

Martina Labaš kaže kako Hrvati pate od Stockholmskog sindroma.

-Bez obzira na sve, što im se događalo u ovoj zemlji, bilo da se radi o pogodovanju natječajima, zlouporabi ovlasti naši ljudi imaju kratkoročno pamćenje i sve brzo zaboravljaju. Glasajte za promjene, za neke druge opcije, promijenite nešto ukoliko želite vidjeti razliku. Ako glasate isto, ništa se promijeniti neće!

Martina Labaš

-Korupcija je duboko ukorijenjena u ovome društvu, na svim levelima. To je nešto što moramo promijeniti i za što se moramo boriti, dodala je Marina Njirić.

Jelena Matičević

 

-Riječi spajaju ljude kao mostovi, zato je važno da mi kao stranka Most svoje riječi pretvorimo u djela. Most je simbol snage i baš zbog toga sve što radimo za svoje građane čini posebnim, drugačijim od ostalih političkih stranaka. Važnost pobjede nije u tome što smo njome dobili već tko smo zbog nje postali, za kraj je poručila Jelena Matičević.

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *