NATAŠA GABRIČEVIĆ: Mi dolazimo raditi, a ne sjedati skrštenih ruku!

621

Nataša Gabričević predsjednica je dubrovačkog HNS-a. Nekadašnja je direktorica dubrovačke Čistoće, a sada je na čelu privatne tvrtke. Gabričević je krenula u ove izbore kao zamjenica kandidata za gradonačelnika Grada Dubrovnika Andra Vlahušića i druga je na listi za Gradsko vijeće platforme Dubrovnik naš grad.

Niste prije bili u politici. Što vas je konkretno ponukalo na politički angažman?

Svakako nisam osoba koju zanima “penjanje” po stranačkoj ljestvici kao takvoj. Odluku da živim i djelujem u svom gradu, davno sam donijela i samim time ne sanjam o saborskoj klupi ili takvim sličnim pozicijama. Upravo zato sebi dozvoljavam da većinu odluka donosim samostalno ili u suradnji s užim timom. Ujedno, ne libim se u javnom prostoru izreći svoje stavove bez obzira koliko nepopularni bili. Naravno, postoje događaji ili situacije koje izbjegavam iznositi u javnom prostoru, ali to je više posljedica odgoja i osjećaja da neke stvari jednostavno nije pristojno izgovarati u javnosti. Iskreno, politika me nikad nije pretjerano zanimala, unatoč tome što sam veći dio svog radnog vijeka provela u javnom sektoru i samim time imala doticaj s politikom i političarima kroz posao. Razlog relativno kasnog angažmana možda leži i u činjenici da sam do upravljačkih pozicija u poslu napredovala bez da me netko pitao kojoj stranci pripadam i bez da sam ja tražila ili trebala takvu vrstu potpore. Naravno, kao osoba bila sam politički opredijeljena, no nikad me nisu privlačila radikalne opcije. Od 90-ih sam uglavnom redovno izlazila na izbore i na glasačkim listićima zaokruživala imena i stranke koje pripadaju liberalnoj opciji. Usudim se reći da sam izrazito nacionalno osviještena, no s druge strane, sloboda i otvorenost prema različitosti je nešto što me možda najbolje opisuje. U trenutku kad sam se odlučila politički aktivirati, najaktivnija liberalna opcija u gradu je bio upravo HNS, a tako je i danas. Ali, to još uvijek nije bio dovoljan razlog za moj javni angažman. Potreba za tim se ustvari pojavila nakon događanja u ljeto 2017. godine, odnosno nakon što je HDZ preuzeo vlast u gradu i krenuo u, usudila bih se reći pa u osvetnički, pohod prema mnogim neistomišljenicima u gradu i gradskim tvrtkama. 

Volite naglasiti kako HNS nije opredijeljen ni lijevo ni desno, nego je politički centar. Kakva je vaša osobna politička orijentacija?

Zapravo bi rekla da svatko od nas u sebi ima nešto liberalno, a nešto konzervativno i prema količini toga bira svoje političke preferencije. Sebe bi opisala kao izrazitog ekonomskog liberala, a moje domoljublje, netko bi možda opisao i kao konzervativan pristup. Moja politička karijera je ustvari rezultat potrebe da se društveno angažiram u godinama kada doista mogu puno dati sa svojim poslovnim i životnim iskustvom i samim time ne prestaje s ovim izborima. Vremena su teška i svi mi zajedno trebamo mlade ljude, ali odluke se moraju brzo i jasno donositi i provoditi i iskustvo svih nas „zrelijih“ je sigurno potrebno, pa i neprocjenjivo u kriznim vremenima.

Često ističete angažman vijećnika HNS-a u prošlom sazivu Gradskog vijeća. Na što ste posebno ponosni?

Prvo – jer smo bili jedna prava oporba vladajućem HDZ-u kroz sve ove četiri godine. Ali, ne oporba koja je isključivo kritizirala već ujedno nudila rješenja za sve probleme koje smo detektirali. Nažalost, neki su se javno deklarirali kao oporba, ali kad je bilo potrebno glasali bi uz vladajuće, podržavali proračune ili im omogućavali da povuku točke koje bi im inače pale na vijeću. Drugo na što sam ponosna su brojne ideje koje smo predlagali – od projekta Okusi povijest za kojeg danas vidimo da je bilo malo političke volje i pameti i da je uveden, dosta naših obitelji moglo je sada imati dodatan izvor zarade, naših prijedloga za spas gospodarstva i građana, odmah na samom početku ove krize, za koje opet vladajući nisu imali sluha sve dok svima voda nije došla do grla, zatim na pokušaj uvrštavanja OŠ Mokošica u reformu obrazovanja, gdje smo upravo mi iznašli u suradnji s ministarstvom rješenje kako ih uključiti, ali HDZ isto nije smatrao da je od gotovo 30 milijuna kuna prebačenih sredstava 300 tisuća opravdano na to utrošiti. Ponosna sam i što smo iznosili brojne probleme naših sugrađana, od problema Mokošice, Gruža, Lapada, do problema ranjivih skupina, djece s teškoćama u razvoju, invalida, umirovljenika… Ponosna sam što smo spriječili HDZ da donese onakav manjkav i izuzetno nepravedan, prvenstveno prema našoj djeci, pravilnik o POS stanovima. Bilo je tu još puno toga, ali meni je najbitnije da smo bili prije svega konstruktivni, ali i ukazivali na sve ono što su gradonačelnik Franković i HDZ krivo radili. Kao što se vidjelo iz naših istupa, toga je u ove četiri godine bili iznimno mnogo. Previše!

Ako kandidat Vlahušić postane novi dubrovački gradonačelnik, bit ćete zaduženi za komunalna pitanja. Na koji bi problem prvo prionuli?

Podizanje kvalitete usluga prema građanima, ali i modernizacija sustava, do koje nažalost nije došlo u protekle četiri godine, bit će moj prioritet. Ono što znaju svi moji bivši suradnici, jest činjenica da ćemo od prvog dana ubaciti u petu brzinu, a svima je poznata i moja sklonost prema novim digitalnim rješenjima. S obzirom na širinu djelokruga rada u gradu kao jedinici lokalne samouprave, zasigurno ću vrlo aktivno sudjelovati i u ostalim segmentima upravljanja, a posebno kada je riječ o organizaciji rada službi koje su izravno vezane uz naše sugrađane. Prije svega je, naravno, neophodno utvrditi stvarno stanje financija, ali i pojedinih projekata kako u gradskim tvrtkama te u upravnim odjelima. Izazova je puno, ali sam uvjerena da i u Gradu i u gradskim tvrtkama radi puno sposobnih ljudi te da ćemo zajedno se othrvati svim izazovima pred nama. Znate i sami da sam u mandatu direktorice Čistoće izbjegavala najavljivati projekte i najsretnija bih bila kada bih i gradonačelnika i vas medije pozvala na otvaranje reciklažnih dvorišta, podzemnih spremnika, kada smo prvi predstavili Big Belly – tzv pametne spremnike. Jedina razlika u odnosu na poziciju dogradonačelnice je što ću pokušati putem e-referenduma, ali i kroz suradnju s mjesnom samoupravom doprijeti što bliže našim sugrađanima te kroz njihovo mišljenje slagati dodatnu listu prioriteta.

Što se tiče problema na koji bi se prvo usredotočila – nažalost, ne postoji samo jedan. Problem odvajanja otpada, za što je postojao projekt koji sam ostavila sadašnjem vodstvu Čistoće, do danas nije riješen. Dapače, nije ni započeto s tim. Libertas smo svi vidjeli da je postao tvrtka-slučaj, nezadovoljni građani svakodnevno se javljaju s novim problemima s linijama, koje apsolutno neodgovarajuće povezuju dijelove grada. Nedostatak zelenih površina sam već istaknula, ali tu je i nešto što izgleda kozmetički, a zapravo jako djeluje na osjećaj zadovoljstva života u raznim dijelovima našeg grada – a to je hortikulturno uređenje. Zašto svako naselje ne bi imalo neki svoj reprezentativni kutak? Vjerujem da bi građani zaista uživali u tome, a u ovo vrijeme takvih „malih“ zahvata nam uistinu fali. Jer, iako su možda financijski mali, zapravo su bitni ljudima koji tamo žive. Nadalje, proteklih godina se ništa nije napravilo ni po pitanju potreba naših kućnih ljubimaca, ostali smo na onih početnih 80. A u gradu je tisuće ljubimaca koji su našim sugrađanima poput članova obitelji. Tu je i pitanje njihovog prijevoza u javnom prijevozu, koje je sada loše regulirano. Vidite da je problema iznimno puno, od onih velikih do izuzetno malih, ali možda i jednako bitnih. Jedina sreća je što sam naučila voditi više projekata u isto vrijeme, jer očito ću to morati u ovom mandatu često raditi, sve dok Grad ne stavimo na noge i učinimo ga istinski mjestom ugodnog življenja za sve naše sugrađane.

Iako nam se čini kako se sve više žena odlučilo baviti politikom, na ovim izborima vidimo kako se tek jedna žena kandidirala za gradonačelnicu, a jedna za županicu. Što mislite, zašto se žene rijetko odlučuju za prva mjesta?

Ovo mi je do sada najteže pitanje u ovoj kampanji. Naime, nikada niti kroz posao niti kroz politički rad nisam sebe doživljavala kao osobu nekog spola već kao čovjeka i sve moje odluke su upravo takve. U našem timu je jako puno žena i sve smo mi ostvarene u svojim privatnim životima i profesionalnim karijerama. Naša suradnja i komunikacija unutar cijelog tima zapravo ne robuje kompromisima već je uvjetovana uvažavanjem i argumentima i pri tome nema podjela, pa tako ni prema spolu. Ali, ako već govorimo o takvoj vrsti podjele, moram reći da sam iznimno ponosna što je na našoj listi više žena nego muškaraca, i to čak 12 naprema 9. Dakle, u nas nije riječ o deklarativnoj podršci ženama u politici već svojim primjerom zaista dokazujemo kako spol nema utjecaja na mjesto na listi već isključivo sposobnost. S druge strane, to što je žena više nego muškaraca ovaj put pokazuje da kod nas nije bilo problema s uključivanjem u politiku, već dapače, one su tu jer su to zaslužile svojim radom, trudom, stručnošću i jer itekako imaju što ponuditi našim sugrađanima. Mi smo lista profesionalaca, gdje je spol potpuno nebitan, već isključivo što osoba zna i umije. Zašto drugi imaju problema s tim ne mogu reći, ali rado ću istaknuti kako smo mi primjer da se to može ostvariti.

Naši čitatelji ukazuju na problem osoba s psihosocijalnim poteškoćama, koji se nalaze na margini društva. Problem je što nemamo stambenih zajednica, a i njihove involviranosti u društvo. Nijedan kandidat ne spominje tu skupinu društva. Imate li ideje kako pomoći tim ljudima i udrugama koje se brinu o njima, a sredstava im uvijek nedostaje?

Ljudi s psihosocijalnim poteškoćama se nažalost vrlo često zaista nalaze na margini društva. Osim stručne medicinske pomoći, za njih je važno uključiti se i u aktivnosti društva, ali i imati neki svoj kutak i osjećaj pripadnosti. Takav vid dodatne terapije najčešće pronalaze unutar udruga kao što je Udruga Lukjernica, koja je u ovim kriznim vremenima ostala bez novaca za svoje financiranje i njen rad ovisi o volonterima koji čine najviše što mogu za svoje korisnike. Njima i udrugama koje pružaju podršku osobama s psihosocijalnim poteškoćama najviše možemo pomoći financijskom injekcijom nakon što preuzmemo vlast u gradu i ponovno počnemo stvarati financijsku stabilnost grada. Međutim potrebno je djelovati i prevencijski, posebno u ovim kriznim vremenima kada se povećava rizik za mentalno zdravlje, prije svega usmjeriti djelovanje na našu djecu i tinejđere. Kako je točno ova pandemija, lockdownovi i prekidi u normalnom funkcioniranju društva i društvenih procesa djelovala na njih, vjerojatno ćemo znati tek za par godina. Ono što mi kao jedinica lokalne samouprave i osnivači škola i vrtića možemo je osigurati stručnjake za mentalno zdravlje unutar školskih timova, gdje trenutno nisu prisutni, ili ojačati dodatnim kadrovima postojeće timove koji će provoditi preventivne programe i radionice kako za djecu, tako i za njihove roditelje. Namjera nam je promovirati i osnivanja Kampova jednakih mogućnosti, mjesta inkluzivnosti, gdje će se uključivati djeca koja će se baviti sportom, ali i ostalim aktivnostima s ciljem jačanja svojih kompetencija, a koji bi imali strukturirano slobodno vrijeme. Vjerujem da bi i na takav način pomogli očuvanju psihosocijalnog zdravlja. Što se tiče osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, moja kolegica s liste, dosadašnja gradska vijećnica, Marina Vučković Matić upravo tu skupinu društva često ističe. Govorila je o njihovim problemima s govornice gradskog vijeća, ali i u svojim profesionalnim istupima kao edukacijska rehabilitatorica. Stoga ću odgovoriti njenim riječima – u programu smo obuhvatili sve ranjive skupine te razradili ciljeve za koje čvrsto vjerujemo da imamo kapacitet provesti iz riječi u djelo. Tako će Grad u obliku pedagoškog nadstandarda omogućiti financiranje mobilnih stručnih timova u vrtićima i školama, gdje će po potrebi na teren izlaziti stručnjaci edukacijsko-rehabilitacijskog profila, ali i omogućiti financiranje stalnog stručnog usavršavanja stručnjaka kako bi u našoj sredini implementirali svoje znanje i pomogli djeci i roditeljima. Naš cilj je stvoriti grad bez barijera, grad jednakih mogućnosti. Osigurat ćemo dodatnu infrastrukturu za djecu s teškoćama u razvoju, razvijati i gdje je to moguće implementirati modele prostorne pristupačnosti i prilagoditi za sve tipove osoba s invaliditetom. Implementirati ćemo didaktičku i senzoričku opremu za djecu s teškoćama u razvoju unutar parkova za djecu. Također ćemo postaviti komunikacijske ploče za potpomognutu slikovnu komunikaciju na svakom području namijenjenom okupljanju i druženju djece. Financijska i psihosocijalna pomoć obiteljima je također jedan od prioriteta. Osigurati ćemo božićnicu i uskrsnicu po principu socijalnih kategorija za osobe s invaliditetom i obitelji djece s teškoćama u razvoju. Poboljšat ćemo materijalna prava za asistente djece s teškoćama u razvoju u vrtićima i školama te asistente osoba s invaliditetom, a najbolju brigu za najpotrebitije ćemo osigurati ako razmišljamo dugoročno i potičemo stvaranje onih kadrova koji će nastaviti živjeti i raditi ovdje. A što se tiče problema osoba s teškoćama u razvoju nakon što odrastu, mi u svom programu imamo projekt stambene zajednice u kojoj bi oni bili smješteni i gdje bi dobili potrebnu profesionalnu pomoć. To bi Grad isfinancirao, jer je naša dužnost brinuti se o svim članovima našeg društva.

Gradska uprava tvrdi kako je sanacija Grabovice pri kraju. Bili ste direktorica Čistoće, zagovarali i započeli zatvaranje Grabovice. Što kažete na tu temu?

Zatvaranje Grabovice je nešto što sam započela i očito ću morati i završiti. Krajem 2016. godine na Grabovicu je odloženo cca 25 tisuća tona miješanog komunalnog otpada i po tadašnjim projekcijama danas smo trebali već “pasti” na 11 tisuća. Osobno sam stava da količine otpada za odlaganje moramo minimizirati, a zatim odvoziti u centre koji su u skladu sa svim europskim standardima te na odgovarajućim lokacijama gledajući geološku podlogu. Zbog lokacije na kojoj se planira, CGO Lučino razdolje zasigurno zahtijeva dodatne analize, ali i ponavljanje trasiranja podzemnih voda te samim time još uvijek ne možemo govoriti da je ono konačno rješenje. Zatvaranje odlagališta otpada Grabovica podrazumijeva i naknadni višegodišnji monitoring istog, ali otvara i dodatni pristup EU fondovima. Naime, na bivšim odlagalištima otpada diljem Europe, proteklih godina otvaraju se rekreativni centri financirani upravo putem EU fondova. Cilj je to područje pretvoriti u zelenu zonu koja će biti na ponos, a ne sramotu naših sugrađana, a u isto vrijeme osigurati kvalitetu života i sigurnu vodoopskrbu kakvu naši građani zaslužuju.

Dubrovčani često zamjeraju Vlahušiću prometno rješenje oko RK Minčeta, jeste li razgovarali o tome i postoji li neko bolje rješenje za taj problem?

Tu problematiku se često moglo čuti i u javnom prostoru i među ljudima, ali znate li što je zapravo fascinantno? Nitko ne nudi bolje rješenje. Evo, i vi mediji ste svjedoci da je trenutni gradonačelnik Franković pri dolasku na vlast tvrdio da će ukidanje tog prometnog rješenja biti jedan od prvih njegovih poteza. A četiri godine kasnije to rješenje je još aktualno, ali sada više nitko ne spominje njegovu promjenu. Vjerojatno zato što je ipak učinkovito. Naime, jasno mi je da je s današnje perspektive teško se sjetiti što je bilo i prije dvije godine, a kamoli prije četiri, šest i više godina, ali činjenica je da smo svi, dok ovo rješenje nije napravljeno, vozili se u kolonama i po 45 minuta, a semafori kod Robne kuće su bili jedna od najgorih prometnih točaka u gradu. Toga danas više nema i promet onuda stvarno teče jer je stvaranjem tog svojevrsnog kružnog toka promet značajno rasterećen. Ali, znate li čega još tamo sada nema, a trebalo je biti? Još jedne pješačke trake koja je prema rješenju prolazila s desne strane, tamo gdje su sada izgrađeni prilazi onim novim zgradama. Tko je to ukinuo i zašto je to „poklonio“ privatnim investitorima, ne znam, ali znam tko je bio na vlasti ove četiri godine – Mato Franković i HDZ. A nastavak rješavanja prometnih problema će se sigurno dogoditi i ako budemo našli bolje rješenje od postojećeg nećemo se libiti realizirati taj projekt. Svakako nećemo sjedati skršenih ruku četiri godine poput sadašnje vlasti. Mi dolazimo raditi.

 

Komentari




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *